Page 56 - STAV broj 337

DRUŠTVO

heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata. je petnaest ostavljenih Borovčana u pri- Gornjeg nevesinjskog polja. Po onom sta-
O njegovom herojstvu na javnim skupovi- mitivnim šumskim skloništima i šatorima rom provjerenom seoskom konceptu mu-
ma govorili su rahmetli Alija Izetbegović, ostalo skoro tri mjeseca, tačnije 87 dana. drovanja, kljunskom narodu su kazali da
general Ramiz Dreković, Nezim Halilović Najmlađi među njima i najvitalniji bio se nalaze negdje na sredini planine Crne
Muderris i brojni drugi sudionici borbe za je Juso Milišić, još u punoj intelektualnoj Gore, više prema Mostaru nego prema
slobodu Bosne i Hercegovine. i životnoj snazi. Majku Melću ni po koju rodnom selu. Već sutra u ranim jutarnjim
cijenu nije htio ostaviti samu, na teret isto satima uslijedilo je žestoko minobacačko
“JA ĆU OSTATI S NENOM, PA ŠTA NAM tako iznemoglim starcima da brinu o njoj, granatiranje baš tog lokaliteta. Oprez i pa-
DRAGI BOG DA” a pogotovo ne četnicima da se iživljavaju žnju Borovčani u zbjegu ponovo su digli
Oružani napad vojnih i paravojnih kako su činili širom zapaljene, izdrobljene, na najviši mogući nivo. Nakon nekoliko
snaga Republike srpske na bošnjačka sela zazgarištene Bosne i Hercegovine. “Idite vi dana, ponovo su s punim oprezom Juso i
u Nevesinju počeo je upravo u Borovči- s ostalim narodom. Ja ću ostati s nenom. Alija otišli da posjete dvadesetak starijih
ćima u rano jutro 22. juna 1992. godine. Pa šta nam dragi Bog da”, rekao je svojoj osoba koje su se krile iznad sela Kljuna.
Stanovništvo, oko 250 ljudi, već se bilo porodici Juso. Kratko su se zagrlili, izlju-
povuklo u šumska skrovišta planine Crne bili i krenuli svako svojim putem sudbine.
Gore koja se planinskim lancem veže za To su rijetki trenuci kad ni emocije nemaju
istočnu stranu planine Velež. S te je strane vremena da izbiju na površinu.
Velež okomito oivičen neprolaznim litica-
ma. Postojala su samo dva planinska pro- ZATEKLI POKLANE BOŠNJAKE IZ
laza do Mostara, preko kraškog Hanskog SUSJEDNOG SELA
polja nakrcanog vojnicima Vojske RS-a i U svoje selo nisu mogli ući. Za hranu i
preko prevoja zvanog Teleća lastva. Bo- vodu snalazili su se kako su znali i umjeli.
rovčani su svoj spas pronašli preko Tele- Skupljali su ostatke hrane koje su mještani
će lastve. U tom trenutku iznad njih nad- iz kuća bili iznijeli u šumska skrovišta. To
lijetali su vojni avioni JNA i Srbije, koja, su činili samo oni koji su bili čuvari svo-
treba li to uopće napominjati, nakon svega jih najmilijih; Muharika, Juso, Alija, Ibro.
tvrdi da nije počinila agresiju na Bosnu i Ostali su se slabo kretali. Juso je odmah
Hercegovinu. Pred sami polazak iz obli- preuzeo odgovornost za ovu grupu ostar-
žnje šume rahmetli Musa Tinjak sa svo- jelih djedova i nena. Jednostavno, situaci-
jim saradnicima donio je zaključak da će ja, sudbina sama od sebe nametne ko se za
na put krenuti samo one osobe koje se šta pita, ko šta može najbolje uraditi. Čim
mogu same kretati jer bi nošenje nemoć- je kolona Borovčana krenula na put pun
nih otežalo kretanje kolone, a eventualni neizvjesnosti, dug dva dana preko vrleti
jauci i panika neprijateljima bi prokazali Crne Gore i Veleža, Juso Milišić potpuno je
pravac kretanja pa bi tako svi bili izloženi trezveno počeo s pripremanjem planinskih
pogibiji. Na istočnim obroncima planine skloništa za boravak u novim uvjetima i
Crne Gore, u kojoj su oni stariji provodili šumski život, jer bilo je više već očigledno
djetinjstvo i mladost čuvajući krave i ovce, da sa starcima, s iznemoglom majkom nig-
a mlađi stanovnici tek ponekad prošetali, dje ne bi stigli. Prikupili su ćebad, ležajeve
više kao izletnici već zbog stvarne potre- od spužvi, duge zimske kapute i svu dru-
be, u primitivnim šatorima i skloništima gu preostalu garderobu i preostalu hranu.
ostalo je petnaest starijih osoba iz Borov- Pa čak i akumulator na koji su prikopčali
čića: Ibro i Zejna (Hruška) Tulek, Smajo tranzistor da mogu pratiti vijesti. Živjeli Muharika Eminovic
i Fata (Baraluša) Zlojo, Alija i Hata Emi- su kao članovi istog domaćinstva, a unutar
nović (brat i sestra), Muharem Muharika te nove zajednice postojale su manje grupe Našli su ih sve poklane. Tijela su već imala
i Fata (Pajuša) Eminović, Hafa (Delaluša) koje su u parovima vodile računa jedni od neugodan miris. Kad su se vratili nazad,
Eminović, Zejna (Alibašuša) Eminović, drugima. U prvim danima njihovog bo- Alija je u strahu od viđenog počeo da pri-
Juso i Melća Milišić (sin i majka), Ali- ravka slična zajednica nemoćnih i starih ča detalje, a Juso ga je udario po ustima i
ja i Raza (Pajuša) Čolić i Selim Tucović. Bošnjaka nalazila se i iznad susjednog sela počeo galamiti na njega. Koristio je staru
Selim se noć uoči sudbonosnog rastanka Kljuna. U više navrata su ih posjećivali i seosku mudrost o potrebi iznošenja laži
prepao od vike nekih mlađih Borovčana, sastajali se s njima. Čak bi ponekad našli zbog dokonosti i potrebe iznošenja pri-
pomislio da su četnici i u panici napustio kahve i pili je. Pronašli su ih tako što su povjednih emocija svjedoka. Iako je Alija
zbjeg. Niko ga više nije ni vidio ni čuo odlučili da potraže najlona koji im je bio zaista pričao istinu, Juso ga je nadvikao i
sve do polovine septembra 1992. godine. potreban da zaštite šatore od prokišnjava- utjerao u laž kako ne bi unosio paniku u
Većina mještana na put neizvjesnosti kre- nja. Pošto ga nisu našli u starim šumskim tu malu i u tom trenutku samo Bogu pre-
nula je 23. juna prije podne. Nemoćnim i skrovištima mještana Borovčića, odlučili puštenu skupinu ljudi. Iz straha od onoga
starim su kazali da će doći po njih kad se su da preberu i šatore nadomak sela Klju- šta su vidjeli, ostalima više nisu ni riječi
za to stvore uvjeti i kad prikupe dovoljno na. Kroz šumu su se kretali oprezno i u rekli. Kretanje su smanjili na minimum.
naoružanja i municije, praktično, kad budu vrijeme sumraka ili mjesečine. Pričali su Više nisu više ni boravili u grupama već
u mogućnosti organizirati diverzantsku da su Kljunovičani bili potpuno dezori- razdvojeni u novim skloništima. Uvijek
akciju. Nažalost, okolnosti koje su našli jentirani, dezinformirani, da su bili uvje- su bili na oprezu koji im nije dao spavati.
u razrušenom Mostaru, svakom smislu te reni da ih srpska vojska čuva. Shvatili su Čim bi vjetar malo pomjerio grane, strah
riječi, i političkom, i humanitarnom, i voj- Borovčani da je to bio samo mamac da bi im ledio kosti. Život su nastavili tako
no-organizacionom, nisu im dozvolile da srpska vojska dođe do tačnih podataka da je jedan od njih, Smajo Zlojo, bio zadu-
se to desi prije polovine septembra. Tako ko je sve ostao i gdje se krije u predjelima žen za kuhanje, drugi za prikupljanje drva,

56 20/8/2021 STAV