Page 54 - STAV broj 337
P. 54
DRUŠTVO
prirodno, ne sjećam dešavanja iz logora,
fotografije i svjedočenja onih koji su pre-
živjeli dovoljno su jak argument da se to
okruženje može nazvati hororom. Kasnije
smo izbjegli u Kladanj. Nakon rata, kao i
većina drugih, snalazili smo se kako zna-
mo i umijemo. Bili smo podstanari sve do
2009. godine. Tokom tog dječačkog života
promijenio sam tri-četiri osnovne škole,
teško je i zamisliti kako je bilo stalno se
prilagođavati novom društvu i sredini.
Iako nam je majka nastojala priuštiti sve
ono što je mogla, život bez oca bio je težak.
No to je sve dio razvojnog puta. Životna
iskušenja osposobila su me da se snalazim
u svijetu, da se ne plašim izazova. Iako je
ovo krajnje banalan primjer, meni danas
nije problem promijeniti u toku jednog
dana tri-četiri aerodroma, dok je drugima
to veliki stres”, njegove su riječi.
Teško je, priča nam Ambešković, po-
rediti život u Švedskoj i BiH, u koju se
odlučio vratiti nakon skoro deset godina
provedenih u “zemlji blagostanja”.
“U Švedskoj sam imao bolje uvjete
Staro je pravilo da se mora preći preko trnja da bi za trening, bolje teretane, unosnija spon-
se došlo do zvijezda. Takav je bio i put Nedžmina zorstva, ali jedna jedina stvar me nagna-
la na povratak u BiH – patriotizam. Lju-
Ambeškovića, koji je na samom početku agresije na bav prema domovini razlog je zašto sam
našu državu ostao bez oca, a zajedno je s majkom i se vratio iz Švedske. Bez namjere da bilo
koga uvrijedim, posebno našu vrijednu
sestrom bio zatvoren u logoru Sušica, iz kojeg je pukom dijasporu, ali ja sam nekako osjećao da
srećom izašao živ. Tačnije, nakon četiri mjeseca golgote, sam izdao svoju rodnu grudu odlaskom iz
nje. Uvijek sam osjećao pripadnost BiH,
uspjeli su doći do teritorije koju je u to doba kontrolirala svojoj zemlji, a Švedsku sam zamišljao
kao područje u kojem sam se našao na
Armija Republike Bosne i Hercegovine – Kladnja. Potom ‘privremenom radu’. Život u Švedskoj je
je uslijedilo stalno seljakanje, stalno mijenjanje mjesta surov i tmuran, vrijeme za rad potpuno je
potrlo vrijeme za odmor i druženje, što je
prebivališta, a u konačnici i odlazak u Skandinaviju. Iako prouzrokovalo iščeznuće topline u ljudi-
je sve do unazad nekoliko godina s porodicom sretno ma. Ma koliko nam bila teška ekonomska
situacija, nigdje nema Bosne. Bosna i njen
živio u Švedskoj, odlučio se vratiti u našu zemlju kako narod su mi, uz porodicu, sve u životu. Na
takmičenju u Manchesteru bilo je 15.000
bi mogao, prema njegovim riječima, u svom na svom ili 20.000 gledalaca i neprocjenjiv je onaj
odgajati djecu u duhu islama i ljubavi prema domovini. trenutak kada zamašete svojom državnom
zastavom pred tolikim skupom”, priča o
svom raju na Zemlji ovaj strongman.
Na samom kraju, svima onima koji
planiraju krenuti njegovim stopama udi-
jelilo je i nekoliko vrlo važnih savjeta.
“Svi oni koji bi se željeli oprobati u
ovome sportu – bujrum. Prvi savjet koji
bih udijelio početnicima bio bi da naj-
prije krenu sa savladavanjem tehnike, a
tek onda da rade na snazi. Snaga zavisi
od genetike, truda i rada, ali ako jednom
naučite pogrešno da radite, to je kasnije
teško ispraviti. Loša tehnika može dove-
sti i do povreda. Dakle, tehnika je na pr-
vom mjestu, a kasnije dolazi snaga. Iako
čovjek misli da je najjači kada je mlad,
malo je poznato da je snaga na vrhuncu
u 30-im godinama”, zaključio je naš raz-
govor Nedžmin Ambešković. n
54 20/8/2021 STAV
