Page 51 - STAV broj 337
P. 51

KRIVO SRASTANJE



                                             O poetesi koja nije čula za Lajosa Zilahyja
                                            PRIJEKORAN




                                            POGLED PAMETNOG




                                            PAMETI DOZIVA





                          Piše:             Lajos Zilahy kaže da se nematernji jezik, ustvari, nikad
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  ne može naučiti. Taman kad neko pomisli da je ovladao
                                            određenim stranim jezikom, javi se neočekivani i nepremostivi
                                            problem: jezik ispod jezika. Taj podjezik, kako ga naziva
                                            Zilahy, stranac ne može shvatiti niti naučiti i svako nastojanje
                                            da se ta prepreka prevlada uzaludan je i besmislen napor.





                 jedim s poznanikom poslije džu-  – Jeste, ali uvijek to zaboravim, pa   Podjezik, nadjezik, ovo ono... Ne ra-
                 me u minijaturnoj bašči nekog   onda oni participi, preteriti... Ko bi sve   zumijem ti ja ta mudrovanja...
                 kafića, podobro skrajnutog od   to... Ali naučit ću ja engleski, skuhat ću   Neki jezik govoriš ili ne govoriš i
         Sradoznalih pogleda i neželje-     ga ili me neće biti. Uostalom, želim da ra-  to je to.
         nih susreta.                       dim kao prevodilac, to mi je životna želja.   A kako ono kažeš? Da, podjezik!
            Dobar izbor, moj izbor, a i on mi to   Blago tebi, ti dobro govoriš... Da ja imam   Ama, baš me briga i za tog Mađara
         reče.                              takvo znanje, čuda bih napravila, čuda...  i za njegov podjezik!
            Dan je prevreo. Šutimo, svako malo   – Ma, nije to neko naročito znanje,   I baš me briga za problem koji se
         brišemo znojna lica i gledamo u jarkim   nego, eto, tako, dovoljno za pristojnu   javlja s tim u vezi!
         suncem bezmalo užarenu ulicu.      komunikaciju.                         Ja samo želim da naučim engleski,
            Prolaznika je malo. Uglavnom mlađi   – Zaista? A ja sve mislim da ti to sipaš   da me drugi razumiju i ja njih!
         ljudi, raskomoćeni, užurbani, a poneka   kao iz rukava! Ama, je l’ ti to ozbiljno?   I, naravno, da radim kao prevodilac,
         starija osoba, koju je samo nužda natjera-  Stvarno ne znaš dobro govoriti engleski?  da prevodim svoju i tuđu poeziju, to mi
         la da izađe u tropski dan, nosi suncobran   – Pa sad... Nije baš da ne znam... Vidi   je životna želja.
         iznad glave.                       ovo: Lajos Zilahy kaže da se nematernji   – To je lijepo.
            Odjednom, baš onako diluvijalno,   jezik, ustvari, nikad ne može naučiti.   – Šta? To što je taj pisac rekao?
         pred nas bahnu stara mi poznanica, “po-  Taman kad neko pomisli da je ovladao   – Ne, nego tvoja vizija, želja, ustrajno
         etesa” N., osmjehnu se i smandrlja ne-  određenim stranim jezikom, javi se ne-  stremljenje ka željenom cilju, to je lijepo.
         kakav pozdrav na engleskom jeziku.   očekivani i nepremostivi problem: jezik   – Da, da, vizija... A kako ti ono reče
         Otpozdravismo.                     ispod jezika.                       za was? Plural, množina?
            Pozvah je da nam se pridruži. Veli da   Taj podjezik, kako ga naziva Zilahy,   – Ne, singular, jednina.
         ne može, žuri, ali i dalje stoji, ne miče.  stranac ne može shvatiti niti naučiti i sva-  – Dobro, dobro, zapamtila sam. Odoh
            Uzgred, N. godinama uči engleski   ko nastojanje da se ta prepreka prevlada   sad. Stvarno žurim.
         jezik, ali budući izrazito netalentirana,   uzaludan je i besmislen napor.  Ispratili smo je nijemim pogledom.
         naučila je malo, gotovo ništa. Ipak, nije   Eh, sad, ovo jeste generalizacija i s   – Ko je ova – reče poznanik.
         odustajala, čvrsto riješena da jednom za-  njegovim mišljenjem možemo se slagati   – Znam samo njeno ime, a predstav-
         svagda ovlada formom i suštinom  ovog   ili ne, međutim, kad sam birvaktile neko   lja se kao pjesnikinja. To je sve.
         jezika. Više puta mi je to rekla.  vrijeme živio u Londonu, čuo sam nešto   – Jesi li čitao njenu poeziju?
            – A, reci mi, obrati mi se, ti bi to mo-  slično od obrazovanih ljudi, naših ljudi.   – Nikad.
         gao znati... Nikako mi nije jasno kad se   Osim toga, dugo sam, decenijama, van   – Čovječe, ti si zaista magnet za
         upotrebljava ono – was?            govorne prakse, pa zato i kažem da moje   ovakve poput nje! Odavno sam to
            – To je glagolski oblik, prošlo vrijeme,   znanje engleskog nije nešto naročito.  primijetio.
         singular, jednina.                    – Podjezik... Nisam to znala... Ko je   – I ja.
            – Ih, jesi mi puno rek’o! Meni treba   Lajos Zilahy?                  On se grohotom nasmija, a ja ga
         primjer! Znaš li neki primjer?        – Mađarski pisac.                prijekorno pogledah. Odlično je shva-
            – Evo: I was here. Kratko i jednostav-  – Aha, pisac, mađarski pisac... Vidi,   tio šta sam mu “rekao”, pa postiđeno
         no. Je li sad jasno?               ovaj, bez uvrede, sve su to gluposti.  obori glavu. Zašutjeli smo.    n


                                                                                                    STAV 20/8/2021 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56