Page 63 - STAV broj 231-232

bratstva i jedinstva, koje u stvarnosti ni-
kad nije ni postojalo. Zapravo, postojalo
je kod nekih ograničenih umova koji nisu
došli pameti i pored toga što su za svega
pola stoljeća dva puta bili ubijani i pro-
ganjani od jednih te istih ubica i progo-
nitelja. Među onima koji su morali šutjeti
i trpjeti ubice svoje najbliže rodbine bila
je porodica Jaganjac iz Bosanskog Petrov-
ca. “Moj rahmetli otac Ramo pričao mi je
kako su ustanici ubili njegova dva brata,
moje stričeve Muju i Isaka. Oni su radili
u Drvaru. Oni su se tog 27. jula zadesili
na pilani kao radnici druge smjene. Svi
radnici druge smjene bili su muslimani.
Četnici su upali u pilanu i počeli sreda
ubijati. Moje stričeve su uhvatili i žive ih
isjekli na gateru”, ispričao je za Stav Latif
Jaganjac iz Bosanskog Petrovca.
Porodica Jaganjac, koja je u ove kra-
jeve prije Drugog svjetskog rata doselila Hamida Alijagić
iz Bileće, proganjana je i u vrijeme srp-
ske agresije na Bosanski Petrovac od po- “Ovdje u Jasenici ostala je jedna nane, Seida Alijagić, jedan
tomaka ovih ustanika, a naš sagovornik stari i bolesni did Meho i kći Derviša Alijagića. Imala je oko
Latif na vlastitoj koži osjetio je surovost deset godina. Oni su njih odveli gore i bacili u jamu Jasle.
svojih zemljaka Srba, koju su oni poka-
zivali u koncentracionim logorima u ko- Nekako su oni izašli, a onda su ih ponovo ufatili i odveli
jima je bio zatvoren, samo zbog toga što u Zalin. Tamo su ih bacili u čatrnju. Tog starog adžu ubio
je bio Bošnjak i nosio muslimansko ime. je Milan Arnaut. Milan je dugo bolov’o. Kad bi ga ko doš’o
Zvjerstva srpskih ustanika u čijim su
se redovima tada nalazili četnici i komu- posjetiti i pitao: ‘Kako si?’, on bi rek’o: ‘Nikako! Ja neću lako
nisti 27. jula 1941. godine dešavala su se i umriti. Ubio sam onog adžu, bacio u čatrnju i na njeg kamenje
u drugim mjestima nedaleko od Drvara. navalio. Zbog toga sada ispaštam i neću umriti sve dok njega
Na željezničkoj stanici Vaganj ustanici
su presreli voz pun hodočasnika koji su ne otrajam’”, ispričala je svoja sjećanja Hamida Alijagić
se vraćali iz Knina s blagdana sv. Ane. Iz
voza su izvukli župnika Waldemara Mak- Najstarija žrtva Omer Međedović imao pored kuće, u krompirištu. Teško ranje-
similiana Nestora i 300 drvarskih katoli- je 92 godine. Najmlađe žrtve bili su de- na starica umirala je dva dana. Stalno je
ka. Nakon što su ih pobili, nedužne žrtve vetnaestogodišnjaci Fehim Bobić, Avdo sa sve slabijim i tišim glasom ponavljala:
bacili su u jamu Golubnjaču, koja se nalazi Hodžić i Fatima Džaferović. Fatima je “Vode, dajte mi vode!” Trećeg dana na-
u blizini Unca. Istog dana u Bosanskom bila teški bolesnik i nepokretna. Ustani- paćena žena nađena je mrtva. Umrla je
Grahovu i okolnim selima srpski ustanici ci su je ubili motikama. Skoro sve žrtve žedna. U napadu ustanika i učešću u tzv.
ubili su 62 nedužna civila Hrvata, a među ubijene su hladnim oružjem i krajnje su- “likvidaciji ustaškog uporišta u Velikom
njima pet žena i devetero djece. Grahov- rovo. Sedamdesetšestogodišnjeg trgovca Duboviku” bio je prisutan i kasniji dječiji
skog župnika Jurja Gospodnetića zarobili Mehu Bobića zaklali su kao janje. Njegov pisac Branko Ćopić, što je dokumentira-
su i 10. augusta nakon okrutnog mučenja ubica, Srbin iz okoline Velikog Dubovika, no u monografiji Bosanskokrupska opština
nabili na ražanj i pred njegovom majkom ponekad kada bi se napio, pričao je pred u ratu i revoluciji.
ga živog ispekli. dubovičkim Bošnjacima kako je usmrtio Nakon što su pobili i poharali boš-
nesretnog starca: “Ja sam Meu uvatio za njačko selo Veliki Dubovik, ustanici su
ZLOČINI USTANIKA U BOŠNJAČKIM bradu i zakla’. Pita’ sam ga: ‘Pošto je, Meo, navalili na Muslimansku Jasenicu. S
PODGRMEČKIM SELIMA sad kila šekera?’.” njima u istim redovima bile su komšije
Zločini ustanika nastavljeni su i u na- Jednog mladića iz porodice Bobić pro- Srbi. U ovom selu još živi nekoliko sta-
rednim danima u drugim mjestima širom boli su bajonetom sleđa, tako da je vrh rijih osoba koje se sjećaju napada i užasa
Bosne i Hercegovine. Jedna veća grupa oružja izvirio na suprotnu stranu. Tako koji su sijali ustanici. Jedna je od njih i
četnika napala je 30. jula 1941. godine teško ranjenog udarali su i tjerali da hoda. osamdesetosmogodišnja Hamida Alijagić
oružničku postaju Benakovac kod Bosan- On je malo hodao, a onda se krkljajući iz zaseoka Potkrš kod Jasenice. Sreli smo
ske Krupe. Nakon što ju je likvidirala ova srušio na zemlju i umro u velikim muka- je slučajno u Potkalinju, gdje je došla na
skupina, kojoj su se listom pridruživali ma. Edhema Bobića sasjekli su sjekirama otvorenje obnovljene džamije i zamolili
Srbi iz okolnih sela, navalila je na bosan- pred njegovom suprugom, maloljetnom da za Stav ispriča neka sjećanja na napad
skokrupska sela Dubovik, Ostrožnicu, djecom i majkom. Nakon što je njegova ustanika na Muslimansku Jasenicu.
te Veliki i Mali Badić. Samo u selu Veli- majka Mine povikala “Sine moj, ubiše l’ “Prvo su napali na Dubovik. Mi smo
ki Dubovik ubili su dvadesetak ljudi. U te!?”, pucali su u nju i teško ranili. Žene vidjeli da selo gori i da se plamen izvija
komunističkoj literaturi ovaj napad opi- koje su bile s njom pokušale su je poni- i počeli smo bježati. Prvo smo pobjegli
san je kao eliminacija ustaškog uporišta, jeti, ali se jedan ustanik proderao na njih u Ostružnicu, pa smo do noći došli u
mada su svi ubijeni bili nedužni civili. i rekao da je ostave. Ostavljena je u bašči Krupu. Rekli su da u Ostružnici niko ne

STAV 8/8/2019 63