Page 65 - STAV broj 231-232

USTANIČKO-PARTIZANSKI ZLOČINI
NAD IMAMIMA

Husein ef. Alijagić iz Bužima, novinar, sakupljač narodnog blaga i istraživač historije Bo-
sanske krajine, u zabilješkama nastalim između 1938. i 1993. godine zapisao je mnoga
svoja sjećanja i zanimljivosti vezane za ustanak Srba u julu 1941. godine. Bio je svjedok
mnogih dešavanja u ustanku, a sam je nekoliko puta izbjegao sigurnu smrt. Alijagić je
zabilježio stradanja mnogih bošnjačkih sela u kotarima Bosanska Krupa, Sanski Most
i Bosanski Novi od ustanika. Zabilježio je i nekoliko slučajeva ubistava imama. Prema
njegovim zabilješkama, ustanici su 1941. godine, po zauzimanju bošnjačkog sela Budi-
mlić Japre, zarobili seoskog imama Hasan-efendiju Alibabića. Ovog su hodžu s dvojicom
najuglednijih japranskih trgovaca odveli van sela, natjerali da sami sebi kopaju mezar, a našao se i ogroman broj dojučerašnjih
potom ih teško izranjavali i zakopali u zemlju dok su još bili živi. Omer-efendiju Borića iz zločinaca čiju su prošlost komunisti na-
Bihaća, imama u Bronzanom Majdanu, ustanici su mučili i ponižavali na različite načine. stojali svim silama prikriti. Ipak, ako je
Jahali su ga kao životinju, a potom iskasapili. Mustafa-efendiju Nahića iz Bužima, imama moguće prikriti prošlost zlikovaca, nije
u Čaplju kod Sanskog Mosta, partizani su zarobili 10. decembra 1942. godine i toliko moguće prikriti i njihovu pravu narav.
maltretirali da je dobio slom živaca. U pokušaju da pobjegne preko Sane, partizani su Tako je među mnogim partizanima Sr-
ga ranili, nakon čega se utopio u rijeci. bima ostala mržnja prema Bošnjacima.
To potvrđuje i komunistička literatura. U
glavu, stavili je na kolac i nosili naokolo, mnoge od njih, bez ikakvog suda, samo knjizi Bosanski Petrovac u NOB 3. dio na
a truplo su bacili u vatru. što su Muslimani ili Hrvati, pobili. Jedan 303. stranici stoji dio izjave jednog par-
Vrhunac zvjerstva ustanici su poka- od takvih drastičnih slučajeva zbio se 8. tizanskog borca: “U vodu sam pri dola-
zali prilikom zauzeća Kulen-Vakufa 6. i septembra 1941. godine u Martin-Brodu. sku našao mnogo problema. Na primjer,
7. septembra 1941. godine. Srpski usta- Tamo su ustanici doveli jednu grupu Mu- pojedini stariji ljudi nisu prihvatili naš
nici, među kojima je bio velik broj onih slimana iz Kulen-Vakufa, a među njima partizanski pozdrav. Kada bih nekog od
iz Kulen-Vakufa, kao da su se takmičili i komunistu Džafera Mušetu, obućara, i njih pozdravio sa ‘Smrt fašizmu!’, on bi
ko će pokazati veću krvožednost i mr- još neke Muslimane poznate kao poštene mi odgovarao ‘Smrt Turcima!’. Tumače-
žnju prema bošnjačkim civilima. Među građane koji nisu podržavali ustaška zlo- nja o potrebi bratstva između Srba i po-
ustanicima je bio i jedan broj žena koje djela. Međutim, kako su nekoliko dana štenih Muslimana teško su prihvatali.”
su ubijale nesretne građane. Žene, djeca, prije toga ustaše u Kulen-Vakufu pobile U malo izmijenjenim okolnostima,
starci, bolesnici, trudnice, niko nije pošte- preko 900 Srba, među kojima je bilo i zločinački odnos partizana prema Bošnja-
đen. Prema istraživanjima prof. dr. Muje djece od 15-16 godina, i kako su u ogor- cima nastavljen je i u narednom periodu.
Begića, koji je svoje rezultate objavio u čenoj borbi 6. septembra poginuli neki Najbolji primjer tome nalazimo u vrijeme
knjizi Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini borci iz MartinBroda i okolnih sela, kao partizanske strahovlade u Prijedoru od 16.
1941. godine, u Kulen-Vakufu i okolini i komandant Drugog bataljona Mihajlo maja do 10. juna 1942. godine. Za samo
ubijeno je približno 2.200 ljudi, uglav- Pilipović Maćuka, osvetnički raspoložena 25 dana ubijeno je 229 ljudi, uglavnom
nom nedužnih civila. Žrtve su ubijane masa, bez saslušavanja i ispitivanja krivi- civila Bošnjaka. Među žrtvama je bilo i
na najsuroviji način, a pošteđeni nisu bili ce, pobila ih je kod rijeke Unca i bacila u djece. Svi su ubijeni pod različitim op-
čak ni oni koji su željno iščekivali pad i pećinu Golubnjaču, iako je bilo pokušaja tužbama i pokopani u masovne grobnice
zauzeće KulenVakufa od ustanika. Jedan da se oni spasu.” na lokalitetu Pašinac kod Prijedora. Prije
od njih bio je i komunista Džafer Mušeta, Džefer Mušeta nije jedini komunista nego što su ubijeni, partizani su natjerali
koji je u znak svoje dobrodošlice izvjesio musliman koji je stradao od ustanika. Po- žrtve da skinu svoju odjeću, koju su oni
crvenu zastavu. Ustanicima nije bilo bit- znat je i slučaj ubistva Muhameda Bajri- nakon egzekucija podijelili partizanima
no ko je komunista i protivnik NHD, a ća iz Polja kod Cazina, kojeg su ustanici i mjesnim Srbima ispred crkve u Čirkin
ko nije. Dovoljno je bilo biti Bošnjak ili “greškom” ubili decembra 1941. godine Polju kod Prijedora. Ovaj zločin, kao i
Hrvat da biste bili ubijeni. To priznaje, u Velikom Radiću kod Bosanske Krupe. bezbroj zločina partizana prema civilima,
a ujedno i opravdava raznim neistinama nisu zabilježeni u komunističkoj histori-
i komunistička historiografija. SMRT TURCIMA ografiji, a ako je do toga kojim slučajem i
U knjizi Branka Bokana Prvi krajiški Kada bismo pisali o svim zločinima došlo, onda su ih opravdavali na bezbroj
narodnooslobodilački partizanski odred na ustanika spram nedužnih ljudi, to bi po- načina. Danas, kada je nauka, posebno
187. stranici zapisano je, između ostalog, i trajalo godinama jer zločina je počinje- historija, oslobođena okova komunistič-
ovo: “Kada su ustanici prisilili domobrane no na hiljade, a samo je mali broj njih kog režima, veoma je važno da zabilježimo
i ustaše da napuste Kulen-Vakuf, prilikom upamćen i zabilježen. Zbog posljedica i zapamtimo činjenice koje je bivši režim
njihovog izvlačenja prema Bihaću, zaro- svih zločina komunista i četnika u 1941. sakrivao i izbjegavao, kako bismo vidjeli
bljeni su mnogi Muslimani i Hrvati, ljudi, godini, među rukovodiocima KPJ javio i jedan dio stvarne pozadine velikosrpske
žene, djeca. Najveći dio ustanici su spasili se strah od neuspjeha, zato su osmislili agresije na Bosnu i Hercegovinu u peri-
i preko Bjelaja otpremili za Bihać ili Petro- kako da nedjela za koja su dobrim dije- odu između 1992. i 1995. godine. Kada
vac, odnosno, preko Lapca za Bihać, kao lom oni odgovorni opravdaju, odnosno, to vidimo, onda ćemo napokon shvatiti
i preko sela Teočaka, Lipe i Gorjevca do da ih prebace na nekog drugog. Tako se da zaista nemamo ni najmanji razlog da
Ripačkog klanca, odakle su otišli u Ripač tokom 1942. godine stvara jasna diferen- obilježavamo Dan ustanka naroda u BiH
i Bihać. Međutim, pojedinci i manje gru- cijacija između partizanskih i četničkih 1941. godine, jer je to, u suštini, bio po-
pe ustanika su izbjeglice kao zarobljenike jedinica, nakon čega su krenuli i njihovi kušaj fizičkog istrebljenja Bošnjaka na
sprovodili prema svojim selima, i tamo međusobni sukobi. U redovima partizana ovim prostorima. n

STAV 8/8/2019 65