Page 37 - STAV broj 144

sporazuma ti odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske Mnogo nas je živjelo izvan Bosne i krenuli
normalizirali. Mislim da je već Kupres bio velika prekretnica, smo braniti svoju državu. Do oktobra smo
gdje je Hrvatska vojska ratovala s nama na istoj strani. Od tada regularno putovali, bez problema, a poslije
do kraja rata bili smo saveznici. oktobra počinje skidanje na punktovima u
STAV: Kako opisujete odnose Bošnjaka i Hrvata 1991, a kako Hercegovini i ispitivanje. Naprosto te skinu
1993. godine? i prebiju na mrtvo ime. Naše su kamione
ĆUSKIĆ: Moja je porodica živjela u Varaždinu. Moje dvoje dje- počeli pljačkati i oduzimati robu. Ja sam u
ce je tu išlo u osnovnu školu. U početku smo doživjeli potpunu jedinici imao 27 Hrvata i oni su isto prolazili.
podršku i raširene ruke. Ali, moja porodica, porodica časnika Imao sam multietničku jedinicu. Uz 27
Hrvatske vojske koji je branio Hrvatsku kad je bila napadnu- Hrvata, tu je bilo 280 Bošnjaka. Uglavnom
ta, protjerana je iz Varaždina 1993. godine. Ja i danas nemam se tu radilo o Hrvatima iz Bosanske krajine.
snage da odem u taj Varaždin, koji je prelijep grad. Oni su i tokom sukoba s HVO-om ostali u 17.
STAV: Šta se dešava krajem rata kada se Bošnjaci i Hrvati po- viteškoj krajiškoj brigadi
novo udružuju?
ĆUSKIĆ: Olakšanje se osjetilo već 1994. godine. Ja se često sigurnost i tri puta doživljavam smanjivanje svoje penzije, onda
pitam kako bi izgledao rat u Bosni i Hercegovini da nije bilo samo mogu zamisliti kako se osjeća borac koji nije ostvario ni-
sukoba s HVO-om. Sigurno bi bilo manje žrtava, vjerovatno kakva prava. A mislio je, ispravno, da ta država o njemu tre-
bismo četnike potpuno porazili i imali bismo danas drugačiji ba voditi brigu, na način da mu osigura posao. Pa da su borci
politički ustroj Bosne i Hercegovine. Mi smo na Kupresu po- zaposleni u državna i javna preduzeća, bio bi riješen problem
stali saveznici i oslobodili strateški prijevoj koji nas vodi na boračke populacije. Ali, ta su mjesta izgleda predviđena za čla-
Split. Na Kupresu je bilo nepovjerenja između nas i njih, ali nove porodice onih koji su imali dovoljno slobodnog vremena
se poslije toga išlo zajedno, do završnih operacija u Bosanskoj da prave planove o tajkunizaciji dok su borci ratovali. I najgo-
krajini. Pokazali smo šta možemo kad smo zajedno. Da nije bilo re od svega jeste to što se takvi predstavljaju kao patrioti, a oni
ultimatuma iz međunarodne zajednice, mi bismo oslobodili i koji su iznijeli teret devedesetih bivaju diskreditirani. n
Banju Luku i Prijedor.
STAV: Vaš ratni put počinje na Igmanu. Kada gledamo neke
dokumentarne filmove o Igmanu, možemo donijeti i pogreš-
ne zaključke, zar ne?
ĆUSKIĆ: Na Igman dolazim 8. jula 1992. godine kao zapovjed-
nik 7. brigade Armije RBiH, opremljene i istrenirane u Repu-
blici Hrvatskoj, kod Rijeke. Sa sobom sam dovezao haubicu
155, koja je ostala na Igmanu, a mi smo kao pješadija produžili
ka Grepku. Zadatak naše jedinice bio je da zajedno s drugim
jedinicama s Grepka probijemo kopneni koridor ka Goraždu,
što smo uspješno uradili. Onda smo se uključili u operacije koje
je vodila taktička grupa “Igman” u oslobađanju Trnova. Moja
jedinica je oslobađala Vrbovik i Vis, te učestvovala u osloba-
đanju prijevoja Rogoj prema Foči. Na igmanskom polju vidio
sam masu naroda prognanih iz Hercegovine i istočne Bosne.
Moja je jedinica zaista bila vrhunski opremljena i, nakon naših
prvih udara, četnici su mislili da intervenira NATO. I danas
smatram da je Igman bio jedna velika propuštena šansa 1992.
godine, jer tad još uvijek nisu bile stabilne linije VRS-a. Tad su
se mogla napraviti čuda kao što smo mi probili koridor prema
Goraždu bez ijednog poginulog vojnika.

STAV: Kako objašnjavate da ljudi s veoma sumnjivom prošlo-
šću u nekim medijima bivaju predstavljeni kao ratni heroji, a
istinski heroji bivaju predstavljeni kao izdajnici?
ĆUSKIĆ: Koliko je god Bosna bila čudo u ratu, tako je čudo
i u miru. Imamo heroje koji su ratovali tri mjeseca, a tri godine
ih nije bilo u Bosni. Ja imam jednu tezu koja se pokazala kao
dobar test za sve te heroje. Radi se o tome da li su oni, ti koji
su unovčili svoje “herojstvo”, spremni doći među svoje lju-
de? Tu vidite ko je zaista heroj, a ko se samo tako predstavlja.
Zbog tih koji od sebe prave heroje čestiti borci ne mogu doći
do onog što im pripada.

STAV: Šta borci misle kada kažu: “Mi se za ovo nismo borili!”
ĆUSKIĆ: Mislim da ti pošteni borci najčešće misle da se nisu
borili za ovakvo stanje u našem društvu. Ova je tranzicija bru-
talna. I predugo traje. Kad ja kao general nemam socijalnu

STAV 7/12/2017 37