Page 25 - STAV broj 213

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (23)

VRATIT ĆEMO GOMIONICE

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo
sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim
očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog
“narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše
i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV
reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data
u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od
naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava
što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Piše:
Abdulah SIDRAN

amislite jedno selo! U Kiseljaku, kupi ona malehna kuća, na ulazu u selo. Fikret Ibrahimpašić, čuveni muze-
pokraj Sarajeva. U Gromiljaku, Da ne budu zajedno, nikad, oni koji se, alac, Fićo, zove me da sjednemo – kod
pokraj Kiseljaka. U Gomionici, nikad, ne razumiju. Salčina. To je onaj koji se obradovao što
Ziznad Gromiljaka. Kupio tamo Brzo se nasite ljepote onaj pisac i nje- Sidran nije podigao cijenu (u skladu s
čuveni scenarist seosku kuću, da u njoj gova supruga. (Ona sijala, brala, pa joj inflacijom!), nego mu kuću i oko kuće
piše, scenarije i sve drugo što se plaća i dodijalo, on pisao, namirio utrošeno pa voćnjak dao – budzašto.
od čega može da se živi. (I pokoju pje- mu dodijalo.) Dadoše oglas da prodaju – Šta ćemo, književniče, naučiti iz
smicu kad prokrijumčari, sve je u redu.) kuću. Na taj se oglas ne javi niko voljan svega? – pita njegova supruga, tužne su
Živjelo se u tome selu lijepo. Jeste velika da plati koliko vrijedi. Onda prođe cijela joj oči, na licu joj nema očaja ni tuge.
sirotinja, uzbrdo i u šumi, ali se živjelo godina – obnovi se oglas, vlasnik cijenu – Žao mi je – kažem Salčinovoj supru-
i lijepo bilo. ne mijenja! Na onoj inflaciji, nekupac iz zi – materine kuće. One male, na ulazu
Od tog sela, Gomionice, jedna staza, prošle godine poskoči od radosti, postaje u selo. Nemamo šta naučiti, sve znamo,
kamenita (svi smo pare davali da se skro- kupac. Trista nečega. S velikom radošću samo, eto, nismo znali da nam komšije –
ji put!), jedan potok, i jedan jarak – čine obave posao Salčinovići – kupci i proda- nisu prijatelji.
“granicu” sa susjednim selom, u kojem vaoci – Sidrani. Radosna je Salčinova supruga, u Zenici
stoljećima žive bosanski katolici, Hrvati, Prolaze godine kano mutna voda. sjedimo, uzeli su nešto “lokala”, radi ku-
i nikad nikakvoga spora nemaju. Sprženo selo Gomionica. hinja, radi šank, pisac ne smije piti – čeka
Uživao scenarist, nekoliko ljeta, ljepo- U Fojnici, bosanski mi vojnik kaže ga polazak za Travnik – ali sve za stolom
tu seoske narodne kuće, proučavao bašču, kako je prošao selom – samo je jedna diše atmosferom radosti i zdravlja. Kako,
čudio se noćnim zvukovima živih Božijih kuća, na ulazu u selo, Enesova, sa lijeve pobogu i zašto? Otkuda zdravlje?
stvorenja, pjesmicu o tome čudu napisao, strane, cijela ostala. Nismo nikome željeli zlo, sve smo iz-
s narodom se družio. (Jeste mu ponekad – Je li materina kuća živa? – pitam. gubili, sve su nam uzeli – a, evo, ne umi-
smetalo kad suseljani dođu, uvečer, da Nema žive kuće u Gomionici. To su jemo proizvesti mržnju.
sjede i gledaju crno-bijeli tv-program, pa spržile ustaše, “gradeći” “Herceg-Bosnu”, Ima Gomionica, iznad Gromiljaka.
kažu: “Samo vi kucajte, vi nama ništa ne uništavajući Bosnu i njen bošnjački – pra- U Bosni imaju četiri Gomionice. Na
smetate!”, ali je to, ipak, razumijevao.) voslavni, katolički i muslimanski narod. Krajini (Kočići se pišu otuda), u Herce-
Imao pisac staricu majku, boravila Njen narod – Hrvate, Srbe i Bošnjake. govini, jedna ima u Bosni – Semberiji.
majka, pa se nešto s njegovom ženom Nema Gomionice. Svaku ćemo vratiti, nijednu spržiti
sporječkala, i našlo se rješenje, da se majci Evo me, sada u Zenici. nećemo. n

STAV 4/4/2019 25TAV 4/4/2019 25
S