Page 100 - STAV broj 251-252
P. 100

KULTURA



                                                                                  iznemoglosti. Gerz je udaljen šezdeset
                                                                               metara od kamere i mikrofona vikao što je
                                                                               glasnije i duže mogao, sve dok nije promu-
                                                                               kao i na kraju postao nečujan. Snimak traje
                                                                               25 minuta i urađen je u crno-bijelom tonu.

                                                                               RAZNE VRSTE PERFORMANSA
                                                                                  U knjizi Ruhrberga, Schneckenburgera,
                                                                               Frickea i Honnefa Umjetnost 20. stoljeća stoji
                                                                               da je “performans umjetnost kojoj ne trebaju
                                                                               mediji, te da se njegova informacija odašilje
                                                                               izravno, bez posrednika”. Navodi se da je to
                                                                               jedinstven poetski događaj koji “može po-
                                                                               trajati samo ako nepredviđeno zaživi u gla-
                                                                               vama gledatelja, te se iz tih razloga ne može
                                                                               adekvatno dokumentirati”. Ipak, piše da
                                                                               performans nikada ni bi dostigao značenje
                                                                               da mu uključivanje filma, fotografije i videa
                                                                               nije omogućilo razvijanje spektra izražajnih
                                                                               mogućnosti. Na kraju, kao razlog utjecaja
                                                                               umjetničkog performansa danas navodi se
           Millie Brown još je jedna                                           to što živimo u vremenu u kojem nam pri-
                                                                               jeti gušenje našim vlastitim proizvodima.
           umjetnica performerka                                                  Da se samoranjavanje može nazivati
           koja ima neobičan oblik                                             umjetnošću, odnosno performansom, prvi
                                                                               je pokazao književnik Acconci, koji se per-
           izražavanja. Brown crta                                             formansom počeo baviti 1969. godine. Ac-
           povraćajući. Pije mlijeko                                           conci je četrnaest dana sjedio ispred ogle-
                                                                               dala u galeriji Leo Castelli u New Yorku,
           u raznim bojama koje                                                gdje je svoje tijelo izlagao rendgenskom
                                                                               zračenju i samoranjavanju, a posjetioci su
           poslije, na poseban način,                                          sve to mogli pratiti na ekranima.
                                                                                  Slične radove vidimo i kod Marine Abra-
           stežući mišiće, povraća po                                          mović i Ulaya, koji su do sada imali brojne
           papiru i tako “crta”. Kako                                          performanse. Osamdesetih godina prošlog
                                                                               stoljeća izveli su performans Nightsa Cro-
           bi povraćala samo tečnost                                           ssing, u kojem su sjedili za jednim stolom i
           koju popije, Brown, osim                                            samo gledali jedno u drugo. Zatim, u per-
                                                                               formansu Imponderabilia posjetioci galeri-
           tečnosti, ne jede ništa dva                                         je morali su proći “kroz” uski prolaz koji
           dana prije performansa                                              su činili goli Marina i Ulay. Par se razišao
                                                                               1988. godine, kada su sa suprotnih strana
                                                                               započeli marš Kineskim zidom dug četiri
                                                                               hiljade kilometara. Marina je nastavila raditi
                                                                               sama, te je u galeriji u New Yorku u perfor-
                                                                               mansu House with the Ocean View provela
                                                                               dvanaest dana bez jela, pića, odlaska u toa-
                                                                               let i pričanja. Jedan od njenih najpoznatijih
                                                                               performansa jeste Rhythm-0, kada je pored
                                                                               stolice na kojoj je sjedila postavila predme-
                                                                               te kao što su ruža, vino, parfem, nož, žilet,
                                                                               šibice, kao i pištolj. Na papiru na stolu na-
                                                                               pisala je da joj s tim predmetima posjetioci
                                                                               mogu raditi šta žele. Kraj performansa bio
                                                                               je kada je jedan od posjetioca uperio pištolj
                                                                               u Marinu. Godine 1997. izvela je Balkanski
                                                                               barok, kada je četiri dana provodila po šest
                                                                               sati čisteći ostatke krvi i mesa s kravljih
                                                                               kostiju, čime je privukla pažnju na ratna
                                                                               dešavanja na Balkanu.
                                                                                  Odgovor na pitanje da li zalijepljena
                                                                               banana za zid zaista predstavlja neku vr-
                                                                               stu umjetnosti i da li vrijedi 120 hiljada
                                                                               dolara, možda ćemo dobiti tek za nekih
                                                                               pedesetak godina.              n



         100  26/12/2019 STAV
   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105