Page 101 - STAV broj 251-252

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Buđenje u nevakat

MOJI I TUĐI SNOVI

Redovito bih tad zaključivao da, ipak, primam onoliko koliko dajem,
da slabo sjeme ne obećava bogatu žetvu, da je potrebno davati
više, mnogo više, truditi se, nastojati, oboružati se pouzdanjem,
strpljenjem, nadom, dubokim uvjerenjem da je moje samo ono što
dajem, od srca, bez kalkulacija, prikrivenih očekivanja, a ishod... pa,
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ kakav bi i mogao biti nego dobar, jako dobar

akon neprospavane noći, nakon bezlična, nikakva? Nikom, mislio sam, sin, pita kako sam, snebiva se, zasigurno je
burnog dana prepunog proza- sve su prilike nikom, ni Bogu, ni robu. još neko u sobi s njim, ponovo pita jesam
ičnih obaveza koje, premda Istina, tješio sam se, nije uvijek bilo li dobro, napokon, kao da mi povjerava
Njako umoran, dekoncentriran, tako: katkad, tokom molitve ili van nje, tajnu, šapuće da mu jako nedostajem, da
usporen, nikako nisam mogao izbjeći, preplavljivalo bi me osjećanje intenzivne mu je u Sarajevu već pomalo dosadno,
ali, ipak, uspješno priveo kraju, dolazim ugode i tad bi, u tim kratkim ilumini- ne može, veli, više bez mene i drugova u
kući, presvlačim se i spuštam u krevet. rajućim trenucima, moje brige i zebnje Tuzli. Tješim ga, obasipam nježnostima,
Umah sam zaspao. I usnio nešto što mi blijedile, bivale u meni naglo ohrabre- blago prekoravam govoreći kako ne bi
se nekad davno desilo, ordinarnu i ni po nom i rasterećenom banalne, nebitne, trebao tako, da je u Sarajevu kod svojih,
čemu osobito zanimljivu epizodu. štaviše, ništavne u usporedbi s neopi- kod rodbine, da ni ja ni njegovi drugovi
Naizgled ništa čudno, ali, u mom sivim osjećanjem poklonjenog mi i od nigdje nećemo pobjeći, a on mi, ne baš
slučaju, ipak jeste, a stoga što je taj san dragog Boga ko zna čime zavrijeđenog utješen, na ivici plača daje kćerku. Ona
(doduše, ne prvi, bilo je takvih i ranije) unutarnjeg spokoja. je, opet, vedrija, pričljivija, zasipa me
nevjerovatno tačan, precizan, kristalno No, taj neizrecivo ugodni proplamsaj baražnom vatrom kratkih priča, impre-
jasan do najsitnijih detalja, riječju, kao iz svijeta onostranog javljao se rijetko, sija, pitanja i... Budim se.
preslikan iz stvarnosti. Evo šta sam tog trajao kratko i nakon što bi iščezao, na- Pet je sati, mrak, nevakat. Dižem se,
dana usnio, a desilo se u prvim porat- glo kao što se i javljao, ostajao bih zate- odlazim u kuhinju, pristavljam vodu za
nim godinama: čen, začuđen, ponovo suočen sa sobom kahvu, sjedam i razmišljam o snu. Za-
Navlačio se prvi mrak kad sam mokar i istim onim podmuklim zebnjama koje pravo i ne razmišljam, još je tu, u meni,
i promrzao ušao u kuću. Onako snogu, su mi se do maločas činile banalnim, in- u mojoj glavi, kristalno čist i jasan. Ne
pojeo sam sendvič koji sam jutros spremio fantilnim, smiješnim čak. trudim se rastumačiti ga, ali začuđuje
za ponijeti na posao i u žurbi zaboravio. Redovito bih tad zaključivao da, ipak, me njegova postojanost, snaga. Zašto ne
Bio je tvrd, ustajao, ali jestiv. S mukom primam onoliko koliko dajem, da slabo iščezava, zaboga? Možda – javi se potan-
sam žvakao i gutao okamenjenu veknu, a sjeme ne obećava bogatu žetvu, da je po- ka, neuvjerljiva misao – sve ovo skupa
raspomamljena glad polahko se stišavala. trebno davati više, mnogo više, truditi nema nikakve veze sa mnom? Možda
Sad mi se pila kahva. Ali vrijeme za se, nastojati, oboružati se pouzdanjem, sam tek posrednik, sebebdžija, a znače-
popodnevnu molitvu bilo je na izmaku strpljenjem, nadom, dubokim uvjerenjem nje sna odnosi se na nekog drugog, na
i valjalo je uzimati abdest. Tromo, bez- da je moje samo ono što dajem, od srca, moju djecu, recimo? Možda sve ovo... i
voljno, tek s osjećanjem odgovornosti bez kalkulacija, prikrivenih očekivanja, oglasi se telefon. Javlja se moj sin, pita
kojoj moram udovoljiti, nekako sam se a ishod... pa, kakav bi i mogao biti nego kako sam.
podigao, ledeno hladnom vodom uzeo dobar, jako dobar. – Je li ti dosadno u Sarajevu?
abdest i doslovno odradio ili, slikovi- Ugasio sam cigaretu i popio ostatak – Kakvo Sarajevo?! Jesi li ti dobro
tije, izgimnasticirao ikindijski namaz. hladnjikave kahve. Vani je tutnjala nova – u čudu će.
Poslije, pijući kahvu, razmišljao sam provala kiše, ko zna koja po redu. Legao – Ma jesam. Hajde, dođi da kahveni-
o smislenosti molitve bez prisustva srca. sam, ušuškao se i sklopio oči. Prenula me šemo i da ti ispričam nešto.
Kome je potrebna takva molitva: slabašna, je iz polusna zvonjava telefona. Javlja se Došao je. I dobih odgovor. n

STAV 26/12/2019 101