Page 55 - STAV broj 251-252
P. 55

Muris Dizdar



          danas je poprilično zanemaren i gurnut na   u Stocu, a gimnaziju je pohađao u Mostaru i   kao đak tuzlanske gimnazije 1925. godi-
          marginu, iako se Mak Dizdar nekada pred-  Tuzli. Muris ističe da mu je dedo Muharem   ne pjesmama Jesenja kiša u Zagrebačkom
          stavljao kao “Hamidov brat”, što je bila   umro mlad, pa je brigu o porodici preuzeo   ilustriranom listu. U sljedećoj godini objavio
          ulazna karta u svijet visoke kulture. Ha-  Hamid. “On je praktično izdržavao kom-  je dvadesetak pjesama u Novom čovjeku,
          mid Dizdar rodio se u Stocu 22. februara   pletnu porodicu, već od svoje petnaeste ili   pet pjesama u prozi i dvije pjesme u časo-
          1907. godine, deset godina prije Maka. Otac   šesnaeste godine”, kaže Muris.  pisu Zora. Poslije je svoje pjesme i proze
          Muharem bio je vlasnik kafane i aščinice, a   Hamid je radio i kao službenik Duhan-  objavljivao i u Novom Beharu, Gajretu i
          majka Nazira, rođena Babović, iz Trebinja,   ske stanice u Stocu, zatim kao pisar u advo-  zagrebačkom Vijencu. Već se tada javio i
          bila je domaćica. Osnovnu školu završio je   katskoj kancelariji Jakiše Milkovića, te kao   kraćim prikazom Grozdanina kikota Hamze
                                            činovnik u Općini u Stocu. Nemiran i znati-  Hume. S nepune 22 godine štampao je
                                            željan, Dizdar se nije mogao skrasiti u Stocu,   1929. godine Arabeske, svoju prvu zbir-
                                            pa od 1930. godine živi i radi kao novinar u   ku poezije, koja je od književne kritike
                                            Sarajevu. Uređuje listove Slobodna riječ, Jugo-  tada dobila pozitivne ocjene. Hamid je
                                            slavenska pošta, Pravda i Gajret. “Čitao je sve   kao pjesnik uglavnom šutio od 1940. do
                                            odreda. Mislim da ni danas nema nekog ko   1954. godine, a tek ga je nova generacija
                                            je više pročitao od mog oca Hamida. Moja   takozvanih “tužnih pjesnika” podstakla
                                            sestra je bila šef biblioteke u ‘Napretkovoj’   na ponovno pisanje lirike i traganja za
                                            zgradi. Ona je tvrdila da je samo jedan čo-  vlastitim izrazom. Godina 1954. označila
                                            vjek čitao toliko mnogo kao naš otac. Bio   je i za Hamida Dizdara vraćanje njegovoj
                                            je to Ibrahim Spahić. A otac – on je uvijek   istinski inspirativnoj temi i lirskoj voka-
                                            čitao: pa čak i u krevetu. Kada bi studenti   ciji. Te je godine u vlastitoj nakladi izdao
                                            dobili temu da rade magistarske radove i di-  zbirku 3 × 8. Lirika. Godine 1944. izdao je
                                            sertacije, profesori bi ih upućivali da odu u   knjigu Sevdalinke, koja predstavlja jednu
                                            Arhiv grada Sarajeva i nađu Hamida, a da   od najvažnijih knjiga vezanu za očuvanje
                                            će ih on uputiti na literaturu – ma koja tema   blaga bošnjačke usmene književnosti. Ha-
                                            da je bila u pitanju. Nigdje se ne spominje   midov sin Muris kazuje da je Mak Dizdar
                                            da se moj otac bavio i prevođenjem: sa slo-  veoma cijenio mišljenje starijeg brata, pa
                                            venačkog jezika prevodio je knjige za djecu.   je i pjesme Kamenog spavača prvo čitao
                                            Dalje, radio je akvarele i grafike. Ilustrirao   Hamidu, očekujući njegovo “odobrenje”.
                                            je grafikama prvo izdanje Legende o Ali-paši   “Sve što je amidža Mak radio ne bi prošlo
                                            Envera Čolakovića”, prisjeća se Muris.   bez konsultacije s mojim ocem. Bilo mu
                                               Posebno je značajan Hamidov knji-  je vrlo bitno šta će otac reći o onom što
            Hamid Dizdar i Enver Čolaković  ževni rad. On se javio u književnosti još   je napisao”, kaže Muris.


                                                                                                  STAV 26/12/2019  55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60