Page 56 - STAV broj 251-252

DRUŠTVO

VALTEROV ILEGALAC Moj otac je kasnije svjedočio da su ti ljudi
Iako kao urednik Jugoslavenske pošte bili saradnici. Dobro se sjećam kako sam s
nije imao finansijskih problema, Hamid prozora posmatrao ulazak partizana u grad.
se odlučio za ilegalno djelovanje. “Mi smo Tada je poginuo i Valter. Obrazloženje tvrdi
fino živjeli. Otac je napravio kuću, a i maj- da je poginuo čuvajući centralu... Ja ne vje-
ka je imala vilu koju je naslijedila u Kranj- rujem u slučajnosti. Pazite, četiri-pet godina
čevićevoj ulici. Ipak, otac je bio posvećen taj čovjek preživljava u najtežim uvjetima,
NOP-u. Bio je intelektualac i antifašista i a onda pogine na dan pobjede partizana. Ja
zbog toga je radio kao ilegalac”, kaže Muris, ne vjerujem u to”, kaže Muris.
prisjećajući se neprespavanih noći u koji-
ma su članovi porodice sa zebnjom osluš- FERMANI, BUJRULDIJE I “JELOVNIK” S
kivali zvuk automobila – što je najavljivalo TITANIKA U PRIVATNOJ BIBLIOTECI
ustašku patrolu. “Oca su znali i po tri puta Nakon Drugog svjetskog rata formiran
u jednoj noći voditi na ispitivanja. Tu su ga je Arhiv Grada Sarajeva, a Hamid Dizdar
i premlaćivali”, kroz suze se sjeća Muris. postavljen je za njegovog prvog direktora.
U kući u kojoj Muris danas živi, a koju Arhivu je isposlovao povelik finansijski
je sagradio Hamid, Valter Perić dugi je niz fond namijenjen za otkup starih knjiga,
godina održavao sastanke Komiteta. “Koli- rukopisa, pisanih uredbi i svih drugih do-
ko se vodilo računa o tajnovitosti, o kakvoj kumenata iz naše prošlosti, te je, zahvalju-
se konspirativnosti radilo, da ni moja majka jući tome, otkupljen i sačuvan veliki broj
dugo nije znala ko je Valter. Upoznala ga je starih rukopisa, Kur’ana, prijepisa raznih
‘slučajno’, tako što je iznosila neku vodu iz dijela iz orijentalne književnosti, poetskih
kuće i srela se s njim. Sam Valter puno je više i proznih rukopisa, starih novina i drugog
djelovao u starom dijelu grada Sarajeva. Mi- pisanog i štampanog štiva. “Otac je formi-
slim da je razlog tome bilo i uređenje avlija, rao orijentalnu zbirku jer je historija Sa- Kuća Hamida Dizdara
arhitektura kuća. Naprosto, u mahalama se rajeva uglavnom vezana za osmanski pe-
strateški lakše moglo izbjeći hapšenje. Sjećam riod. Tada je, sjećam se, imao problema. Jelovnik s Titanika... “U svoje slobodno vri-
se da je u to vrijeme u našoj kući živjela i jed- Zašto? Pa ljudi koji su došli u grad bili su jeme otac je ‘visio’ u antikvarnici Sadika Bu-
na Tanja koja je došla iz Zagreba. U jednom neškolovani. Pa srušili su nam staru čar- čuka, svog cjeloživotnog prijatelja. Bibliote-
momentu su Nijemci i ustaše blokirali ovaj šiju! Pitali su se šta će nam išta iz turskog ka je rasla iz dana u dan. Kuća je bila puna
dio grada i vršili pretrese od kuće do kuće. perioda... Malo je falilo da kažu da će oni knjiga. Sada se navodi broj od preko 17.000
Moja majka je Tanji dala zar da obuče. Tanja napraviti i stariju čaršiju od osmanske”, knjiga, ali tu je bilo više od 20.000 knjiga.
je stavila zar i pod ruku uzela moju deseto- kroz šalu se prisjeća Muris. Od te biblioteke smo svi, ukućani, povukli
godišnju sestru Azru, te je zahvaljujući tome Ono što nisu htjeli otkupiti gradski i dr- i malo astme”, prisjeća se Muris.
uspjela izići iz nacističko-ustaškog obruča”, žavni arhivi otkupljivao je Hamid. Od knji- Godinu dana nakon Hamidove smrti,
pripovijeda Muris. ga i rukopisa kupljenih od starih sarajevskih 1968. godine, porodica je odlučila prodati
Pred kraj rata ustaše su izvršile veliku porodica, kao i onih kupljenih u antikvarnici Hamidovu privatnu biblioteku. “Niko od
raciju i pretres partijskih ćelija. “Međutim, njegovog prijatelja Sadika Bočuka, nastala je nas nije mogao brinuti o toj velikoj biblio-
moj otac je među doušnicima imao i žan- čuvena biblioteka Hamida Dizdara. U njoj je teci. Stoga smo je odlučili prodati kako bi
dara koji su mu dostavljali važne informa- bilo takvih rariteta kakvi su sultanski fermani, ona ostala sačuvana. Pokušali su je otkupiti
cije koje je Hamid onda prenosio Valteru. bujruldije, rukopisi divanske književnosti, iz Stoca, ali majka je bila protiv toga. Onda
se javila Nacionalna biblioteka smještena
u Vijećnici. Direktor Papić je htio da se ta
biblioteka uklopi u fond Nacionalne bibli-
oteke jer je tu bilo knjiga kojih nije bilo ni
u Nacionalnoj biblioteci. Međutim, to bi
značilo da bi biblioteka mog oca nestala
kao jedna cjelina, pa smo to odbili. Zatim
su se javili neki ljudi iz Hrvatske, ali i to
smo odbili. Jednog dana došla su dvojica
Nijemaca iz Bohuma, slavisti s univerzi-
teta. Kad su oni to pregledali, dobro se
toga sjećam, rekli su da to žele otkupiti
po svaku cijenu. ‘Mi ćemo potpisati ček,
a vi napišite sumu’, tako su nam rekli.
Međutim, Papić je to spriječio rekavši da
to neće moći izvesti iz Jugoslavije. Tek se
onda, na kraju, javio Tešanj. Rekli su da
nemaju toliko novca da to adekvatno pla-
te, ali su ponudili da biblioteka mog oca
bude smještena u zgradi Općine i da bude
izdvojena kao zaseban Fond Hamida Diz-
dara – kako se i danas vodi. To nam je bilo
simpatično. Iako nismo dobili neke pare
Iz porodičnog albuma za to, pristali smo”, kaže Muris.

56 26/12/2019 STAV