Page 64 - STAV broj 264
P. 64

DRUŠTVO


                                            Hašim Šahinović, likovni umjetnik i
          Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

                                            rijetki poznavalac ljekovitih trava

         Kpisana i nepisana pravila imaju  U SVAKOJ
                ao i mnogo čemu drugom, ljudi su
                svakodnevno izloženi mogućnosti
                lakšeg ili težeg oboljenja. Kako sva

          svoje izuzetke, tako je i s bolešću, koja već
          jišnik koji, kako kaže, ne pamti da je ikad  TRAVKI LIJEK
          godinama, pa i decenijama spretno zaobi-
          lazi neke ljude. Primjer takvog izuzetka je-
          ste i Hašim Šahinović, nesvakidašnji Kra-
          bio bolestan. Razlog Hašimova zdravlja, uz
          kojoj se kriju svakojake tajne, od brojnih  JE ZA NEKU
          očigledne genetske predispozicije, najviše
          se krije u zdravom načinu života, velikoj
          disciplini, korištenju blagodati prirode u

          lijekova za razne bolesti do raznolikih tvari
          strast, a to je umjetnost. Naime, od najrani- BOLEST, PA
          koje utječu na jačanje imuniteta svake oso-
          be. Pored velike strasti prema prirodi i lje-
          kovitom bilju, Hašim ima još jednu veliku
          je mladosti Hašim je osjetio ljubav prema
          pronalazi eliksir života, čineći snažnim i  TAKO I ZA
          olovci, kistu i boji i otad se ne razdvaja od
          slikarskog platna i grafičkih listova. Danas
          Hašim sve češće odlazi u prirodu, u kojoj

          vitalnim vlastito tijelo, ali i um i razum. U
          on i njegova porodica budu zdravi i otpor- “KORONU”
          doba virusa korona Hašim nema straha i,
          kako kaže, samo nastavlja s već oprobanim
          travama koje su mu i do sada pomagale da

          ni na sve prehlade i viruse koji su i ranijih
          godina dolazili i prolazili.      Hašim sebe ne smatra nikakvim nadriljekarom i sve što radi

          TEŠKO DJETINJSTVO I PERIOD        radi prvenstveno za sebe, ali i za ljude koji mu se obrate za
          ŠKOLOVANJA
            Hašim Šahinović rođen je 14. marta 1957.  pomoć. Kako kaže, duboko poštuje dostignuća savremene
          godine u bužimskom naselju Donji Brigovi   medicine, ali vitalnost sebe i svoje supruge, pored dragom
          od oca Osmana i majke Emine. Prije njegova
          rođenja roditelji su mu se razveli i od tada   Bogu, ima zahvaliti prije svega narodnoj medicini i raznim
          započinje njegov teški životni hod ispunjen
          raznim mukama i iskušenjima. Od druge  vrstama spravljenih fitoterapija
          godine bio je usvojen, tačnije “darovan” u

                                                                               najam bračnom paru Husi i Hajri Porić, koji
                                                                               su živjeli u lubardskom naselju Police. U
                                                                               rodne Donje Brigove vratio se u osmoj go-
                                                                               dini, pridruživši se gladnim ustima polubra-
                                                                               će i sestara. O godinama teškog djetinjstva
                                                                               Hašim kazuje: “Naš život se odvijao u kućer-
                                                                               ku od pruća koji su nam sagradile komšije,
                                                                               a na inicijativu čuvenog krajiškog neimara
                                                                               Hasana Šahinovića i njegovog sina Muha-
                                                                               rema. Otac Osman bio je invalid, s kraćom
                                                                               lijevom nogom, i u svoj toj sirotinji jedva
                                                                               je uspijevao nahraniti naših devetero usta.
                                                                               Često smo, sjećam se, lijegali gladni. Siro-
                                                                               maštvo i bijeda su se za nas prilijepili kao
                                                                               hrđa za gvožđe. U ranoj mladosti sam dobio
                                                                               maćehu, koja je s ocem Osmanom izrodila
                                                                               sedmero djece. Nju nikako ne pamtim po
                                                                               dobru, jer sam gotovo redovno bio dežurni



         64  26/3/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69