Page 61 - STAV broj 264

tokom vremena bile su sumnja, okrivljava-
nje i nasilje prema siromašnima, “drugima”
i žrtvama bolesti. To je lahko zamisliti. Epi-
demije često nastaju vani, unose ih stranci
i smatra se da proizlaze iz siromaštva i pr-
ljavštine. Ljutnja i nasilje češće su putovali
u suprotnom smjeru, od siromašnih prema
državi, pogotovo kada su elite nametale bru-
talne oblike karantene i vojne potrage onima
koji su percipirani kao inkubatori bolesti, a
to su bili siromašni. Siromašni su bili izlo-
ženi nečovječnim logorima za segregaciju,
što je rezultiralo neredima i masovnim pro-
testima protiv vlasti. U slučaju nereda zbog
kolere 1830-ih zdravstveni radnici postali su
glavne žrtve, optuženi da su izmislili bolest
kako bi umanjili populaciju siromašnih.
Historija, međutim, pokazuje da su nasilne
reakcije bile iznimka, osobito prije 19. sto-
ljeća jer su epidemije uglavnom bile povod
za klasne sukobe.
Profesorica s Cambridgea Patricia
Fara kaže kako epidemije rađaju strah i
sumnju koji se množe brže od bilo kojeg
virusa. Kad izbije tajanstvena bolest, prva
bespomoćna reakcija jeste panika, druga je
identifikacija krivca. Umjesto da dovede do
pravog lijeka, okrivljavanje pretpostavljenih
izvora otkriva postojeće pogreške u društvu.
Početkom osamdesetih, kada uzrok AIDS-a
još nije bio poznat, američka štampa optuži-
la je Afrikance da su imali seks s čimpanza-
ma, dok su sovjetski agenti porijeklo virusa
smjestili u američke istraživačke laboratorije.
No kako je homofobija eskalirala u među-
narodnim okvirima, najjača mržnja bila je
usmjerena protiv nultog pacijenta, upravi-
telja aviokompanije homoseksualca, koji je
neopravdano imenovan kao izvor napada.

TEORIJE ZAVJERE
Različite su epidemije tokom različitih
perioda utjecale na Evropu svakih nekoliko
godina: tifus, dizenterija... Jedna od njih bila
je posebno štetna, do te mjere da se njezin karakter i njegova iznenadna priroda bile pretjerana. Italijanski grad u to vrijeme nije
naziv još uvijek koristi za oblikovanje bilo su osobine koje su najviše privukle pažnju imao toliko stanovnika.
koje patologije, zarazne ili ne, patologije srednjovjekovnog čovjeka. Niko nije bio U tim trenucima strah od smrti podra-
koja uzrokuje veliku smrtnost: kuga. Iako siguran. Možete biti zdravi i onda umrijeti zumijevao je strah od vječnog prokletstva.
se pojavljivala u nekoliko navrata, ona iz za dva ili tri dana. Stvoren je strah koji je Šta ako je osoba umrla bez da se ispovijedi-
1348. godine ostala je u historijskom sjeća- postajao psihotičan. la? Svaka životna nesreća blijedila je pred
nju kao najsmrtonosnija. Dosegla je takve Da bi događaji dobili smisao, mnogi su mogućnošću beskrajnih nezamislivih muka.
razmjere da je trećina evropskog stanovniš- tražili krivca. Među uobičajenim osumnjiče- Kad je izbila panika, izašao je na vidjelo naj-
tva podlegla. Vraćala se u više ili manje pra- nima bili su stranci, oni koje je društvo od- sebičniji dio ljudskog bića. Klerici su se ta-
vilnim intervalima 1363, 1374, 1383, 1389, bacilo, poput gubavaca ili vjerskih manjina, kođer bojali pa su se i oni pridružili gomili
ali nikad s tim smrtonosnim intenzitetom. npr. Jevreji. Pogubljenje Jevreja shvatalo se onih koji su pokušali na sve načine pobjeći
Kako su savremenici reagirali na te kao profilaktička mjera za sprečavanje širenja od epidemije. Godine 1656. napuljski kar-
zdravstvene katastrofe? Bili su svjesni da zla. Godine 1348. izgorjelo je nekoliko ljudi dinal zabranio je svojim svećenicima napu-
bolest nikad nije dolazila sama. Nju su uvi- u Stuttgartu, kuga je doprinijela naglašava- štanje župe, ali je zato on našao utočište u
jek pratila još dva konjanika Apokalipse: nju antisemitizma, koji je već ukorijenjen u samostanu San Telmo i nije ga napustio dok
glad i rat. Za one koji su bili religiozni nije mentalitetu tog vremena. Nevolja je uzroko- opasnost nije prošla.
bilo sumnje da je bolest kazna, izraz Božije vala da svjedoci daju preuveličane procjene Hronike o epidemijama u raznim stolje-
ljutnje zbog grijehova ljudi. Iz tog razloga, činjenica. Boccaccio u Dekameronu tvrdi da ćima pokazuju kako je opasnost od zaraze
mnogi su nekad predstavljali kugu kao kišu je više od 100.000 ljudi poginulo u Firenci izazivala epizode okrutnosti. U njemačkom
strijela koje pogađaju sve podjednako, boga- tokom kuge 1348. godine. Ova je brojka, gradu Wittenbergu, tokom kuge 1539. godi-
te i siromašne, mlade i stare. Taj egalitarni kako je istakao historičar Jean Delumeau, ne, Martin Luther, veliki vođa protestantske

STAV 26/3/2020 61