Page 58 - STAV broj 264

DRUŠTVO

Ulogu časopisa Bošnjaci u javnom
životu 1900. godine preuzeo je novi ča-
sopis Behar. Njegovi su osnivači bila tri
pisca: Safvet-beg Bašagić (1870–1934),
Edhem Mulabdić (1862–1954) i Osman
Nuri Hadžić (1869–1937). Cilj Behara bio
je rad na prosvjetiteljskom i kulturnom
napretku Bošnjaka, kao i na njihovom
islamskom etičkom obrazovanju. Jednom
riječju, “vjera i prosvjetljenje”. Osnivači
Behara pripadali su tadašnjoj kulturnoj
eliti. Bašagić je uživao reputaciju velikog
pjesnika koji je u svojim pjesmama mo-
gao premostiti Istok i Zapad. Mulabdić
je u svojim romanima prikazao dileme
Bošnjaka uhvaćenih na granici dviju ci-
vilizacija. Hadžić je bio publicist koji se
bavio konzervativizmom uleme i stanjem
muslimanskih obrazovnih institucija, a u
krugu Behara posebno se fokusirao na pi-
tanje islama i kulture.
Osman Nuri Hadžić, kao student Za-
grebačkog sveučilišta, 1894. objavljuje već je zapravo odgovorna za slavna kul- orijentalistu dr. Leitnera i Hrvata Antu
brošuru Islam i kultura, koja je bila odgo- turna dostignuća muslimanskih naroda. Starčevića (1823–1896). Kasnije će, počet-
vor na traktate srpskog autora Milana Ne- Pojasnio je doprinos muslimanskih uče- kom ‘30-ih, objaviti proširenu verziju ove
deljkovića Islam i njegov uticaj na duševni njaka različitim granama ljudskog zna- knjige pod naslovom Muhammed i Kur’an,
život i kulturni napredak naroda mu. Osman nja, veliko poštovanje ljudskog razuma u Kulturna historija islama. Ova knjiga bila
Nuri Hadžić napisao je oko 100 stranica islamskoj civilizaciji i uspjeh muslimana je najopsežnija kulturna historija islama
kako bi odbacio glavnu tezu srbijanskog u izgradnji društva koje upravlja visokim napisana na bosanskom jeziku.
autora da “Muhamedova religija nije osi- etičkim vrijednostima. Savjetovao je bo- Učinak aneksije na unutarnji život Bo-
gurala uvjete za budući kulturni razvoj, sanskim muslimanima, “koji su se usko sne zapravo je bio koristan. Vlasti u Beču i
ali još više, potisnula je postojeću kultur- susreli sa Zapadom”, da pojačaju svoje Budimpešti osjetile su kako sada sigurnije
nu manifestaciju”. Odbacujući ovu tezu, napore u stjecanju znanja. Indijske mu- vladaju Bosnom, te su postale spremnije
Osman Nuri Hadžić ustvari je iznio crtež slimane spomenuo je kao dobar primjer dopustiti politički život unutar nje. Pod
kulturne historije islama. Raspravljao je koji treba slijediti. liberalno nastrojenim ministrom finansija
o pitanjima kao što su stanje Arapa prije S obzirom na reference, ova brošura baronom Burianom (koji je na toj dužnosti
islama, život i poslanje Poslanika, izvo- značajna je kao prvo djelo u islamskim stu- bio od 1903. do 1912. godine) napravljeni
ri islamskih učenja, paljenje biblioteke dijama bosanskohercegovačkog musliman- su neki veliki ustupci: prvo, 1909. musli-
Aleksandrije, Umajada i Abasida, musli- skog autora u kojoj su korištene evropske mani su dobili vakufsku upravu za koju
manske kulture u Španiji... reference zajedno s klasičnim musliman- su se tako uporno borili, a onda je sljedeće
Osman Nuri Hadžić prikazao je u svojoj skim citatima. Osman Nuri Hadžić osvr- godine izabran bosanski parlament, koji
brošuri islam kao religiju koja nije samo nuo se na Edwarda Gibbona (1737–1794), ipak nije imao izravnu zakonodavnu moć.
kompatibilna s kulturnim napretkom Gustavea Le Bona (1841–1931), mađarskog S brojem zastupnika koji prilično bli-
sko odražavaju opće razmjere stanovniš-
tva (37 pravoslavnih, 29 muslimanskih,
23 katolička, jedan jevrejski), nijedna od
dviju kršćanskih skupina nije mogla sa-
mostalno dominirati i ubrzo su se počeli
natjecati za naklonost muslimana. Godine
1911. katolici su sklopili sporazum s mu-
slimanskim vođama, koji su smatrali da
tako ima manje mogućnosti da se podrže
bilo kakve agrarne reforme. To udvaranje
muslimanima bio je samo politički kon-
traproces intelektualnog i kulturnog ud-
varanja koje je trajalo najmanje desetljeće,
jer je svaka strana pokušavala utvrditi da
su bosanski muslimani “stvarno” Hrva-
ti ili “stvarno” Srbi. Tokom većeg dijela
tog razdoblja Hrvati su imali više uspje-
ha u kulturološkoj identifikaciji, posebno
s muslimanskim intelektualcima koji su
vrijeme provodili u Zagrebu ili na drugim
austrougarskim sveučilištima u kojima su
“bili Hrvati”. Vodećim muslimanskim

58 26/3/2020 STAV