Page 79 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Kad ti neko drag u san dođe

PRATIM TE, ALI TI

NE PRATIŠ SEBE

Otac je, sukladno svojoj oponentskoj naravi, a na užas i
nemoćna preklinjanja moje majke da to ne čini, i javno i tajno
branio Aliju Izetbegovića i ostale optužene tokom Sarajevskog
procesa 1983. godine, mada ni sam nije vjerovao u njihovu
Piše: nevinost niti mu je to bilo uopće bitno – sama činjenica da su
Sadik IBRAHIMOVIĆ
se svi i svja okomili na njih bila je dostatan razlog da ih brani,
a njihove progonioce okrivljuje

e sjećam se djeda Jusufa, ali, potomci nisu je uspjeli spasiti, ali zbog toga U Koraju mnogo i čita, epske narod-
barem prema tvrdnjama mog im se ne može ništa spočitati: sačuvati živu ne pjesme prije svega, što je valjda bilo
oca Ismeta, zamašna i tematski glavu i pobjeći iz okupiranog Brčkog 1992. u suglasju s njegovim temperamentom i
Nraznolika djedova biblioteka, godine bilo je mnogo važnije. gorštačkom prirodom. Tako je poemu Že-
koju je nakon njegove smrti 1968. godine Prema porodičnim predajama, djed nidba Smailagić Mehe, dugu više od dva-
naslijedio amidža Ahmed, kao i svu silu Jusuf s nepunih dvadeset godina dolazi iz naest hiljada stihova i u izvedbi gusla-
pisane korespondencije, listova i časopi- Foče u Tuzlu 1907. godine i zapošljava se ra-kazivača, “bošnjačkog Homera” Avde
sa, ukazuje na to da je djed mnogo čitao. u pekarskoj radnji u vlasništvu izvjesnog Međedovića, čitao, vele, desetak puta, a
Ljubav prema knjizi, kao i nekakvu ata- bega Mujezinovića. No, u Tuzli se ne za- koju stotinu stihova znao je i napamet.
vističku sklonost ka pisanju, prenosio je država dugo. Dvije godine poslije, oženjen Sanjao sam ga nedavno. Sjedi na sećiji
na djecu, a ponajviše na najmlađeg sina i i s prvorođenim sinom Ibrahimom, odla- s čibukom u ruci, zagledan kroz prozor, a
mog oca Ismeta, čije dvije domoljubive zi u Koraj, pitomo podmajevičko mjesto, u ovećoj prostoriji posvuda naokolo, na
lirike, panegiričke ode Titu i socijalistič- kupuje kuću, plodnu zemlju iz koje, pri- policama, stolu, u kartonskim kutijama,
koj izgradnji, objavljuje list Front slobode čalo se, niče i ono što se zasadi naopačke, bezbroj knjiga. Okreće se i blago me gleda.
u ljeto i jesen 1948. godine. bavi se voćarstvom i uzgojem sitne stoke. - Čitaš li, sine moj?
Otac nije bio ponosan na ove pjesme, Koraj mu se dopao. Smješten na blagoj - Čitam, djede, ali što više čitam sve
stidio ih se, govorio kako su naivne i dje- uzvišici ispod koje se ka sjeveru prostirala više sam nesretniji i tuđi u očima drugih
tinjaste (imao je tada osamnaest godina), nepregledna posavska ravnica imao je, kao ljudi. Ne razumiju me.
ali, premda to nikada izrijekom nije izjavio, i cijeli krajolik, zaista nečeg rajskog u sebi: - Znam. Godinama te pratim, ali ti ne
čini se da se stidio nečeg sasvim drugog: obilje vode, bujnu vegetaciju, blagu klimu, pratiš sebe, otuda osjećaj da si nesretan.
svoje zaslijepljenosti idejom socijalizma i a i samo je mjesto imalo odlike skromne, A nisi. Činiš i druge sretnima, a takvih
komunizma, što je, opet, bilo u dubokoj ali ukusno uređene čaršije. Središtem Ko- nije malo. Zar je tebi to malo?
opreci s njegovom naglašenom individu- raja dominirao je mali trg sa šadrvanom i - U pravu si - odgovorih tiho i
alnošću, ters prirodom i oponiranjem sve- kamenim klupama oko njega, dućanima, postiđeno.
mu i svačemu. zanatskim radnjama, medresom, pučkom - I ne zaboravi, sve naše je ovdje -
Tako je, primjerice, sukladno svojoj školom, imaretom i Čaršijskom džamijom reče pokazujući širokim pokretom ruke
oponentskoj naravi, a na užas i nemoćna koju su natkriljivale četiri prastare lipe. ka knjigama.
preklinjanja moje majke da to ne čini, i S trga su se račvali putevi ka mahala- - Šta je naše, djede? Na šta misliš?
javno i tajno branio Aliju Izetbegovića i ma. Pet ih je bilo, kažu, a u jednoj od njih, - Ovdje je... - zausti djed Jusuf, ali me
ostale optužene tokom Sarajevskog procesa Kalat-mahali, nasuprot djedovoj kući, na- iz sna prenu škripa automobilskih guma.
1983. godine, mada ni sam nije vjerovao u lazila se čuvena Atik-džamija. Dao ju je, Sjedim u krevetu, razbuđen, i ne pokuša-
njihovu nevinost niti mu je to bilo uopće opet vele, sagraditi osvajač Bosne sultan vam odgonetnuti šta je djed htio reći i šta
bitno – sama činjenica da su se svi i svja Mehmed Fatih opčinjen ljepotom krajo- je to “naše“ skriveno u njegovoj bibliote-
okomili na njih bila je dostatan razlog da lika na koji je naišao povlačeći se s glav- ci. Jalova je to rabota, znam iz iskustva,
ih brani, a njihove progonioce okrivljuje. ninom trupa nakon osvojenja prijestolnog pa ustajem Bogu da se zahvalim i Fati-
Nažalost, očeve pjesme nisu sačuvane grada Jajca u ljeto 1463. godine. “Ovo je hu proučim za djedovu dobru dušu. Jer,
(vjerovatno ih je on uništio), kao što nije k’o raj”, rekao je, navodno, tada i dodao da barem to pouzdano znam, u san mi nije
sačuvana ni djedova biblioteka. Ahmedovi u toj ljepoti vrijedi sagraditi Božiju kuću. slučajno došao. n

STAV 10/3/2016 79