Page 73 - STAV broj 182
P. 73

završili školovanje, a 130 porodica odlu-         Kada priča o pogibiji oca i o majči-          Damir Brašnjić
čilo je uzeti otpremnine.                     noj požrtvovanosti da othrani, odškoluje
                                              i od djece napravi “ljude”, Brašnjiću se        vrijeme nemamo smrtnih nesreća, iako ima
    Do nesreće je “Mramor” imao dva rud-      oči pune suzama i glas mu drhti. Pone-          nesreća s težim i lakšim povredama koje
nika lignita u funkciji, i to: Dobrnja-Mra-   kad zastane, proguta bol koji mu se zgu-        su posljedica dotrajale opreme i uvjeta na
mor-Sjever i Dobrnja-Mramor-Jug. Ne-          tio u grlu, a zatim nastavlja: “Dok sam se      radu”, izjavio je Tokić.
sreća se desila u Dobrnji-Jug i jama je       školovao, imao sam stipendiju Rudnika
nakon tragedije zatvorena, dok je i danas     ‘Kreka’. Kada sam završio školu, odmah              Rudari su, kaže Tokić, “posebna vrsta”
u pogonu druga jama.                          sam stupio u radni odnos u Rudniku ‘Mra-        koja se u društvu malo cijeni, a bez koje
                                              mor’. Isto se desilo i sa sestrom, koja se po   zajednica ne može. Tokić ističe da rudari
    Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog          završetku školovanja također zaposlila u        ne žele nikakvu vrstu pomoći, nego samo
kantona 2006. godine, odnosno 16 go-          Rudniku ‘Kreka’. Prilikom samog zasni-          ono što su časno zaradili kopajući u mra-
dina poslije nesreće, pokrenulo je istra-     vanja radnog odnosa pristao sam raditi u        ku na nekoliko stotina metara ispod po-
gu tokom koje su vještaci zaključili da je    jami, gdje sam radio sedam-osam mjese-          vršine tla: “Da bi rudar osigurao plaću,
osnovni uzrok nesreće eksplozija oblaka       ci, ali sam se u tom periodu psihički vrlo      on se mora žrtvovati, a u tom se žrtvova-
ugljene prašine, do koje je došlo nepra-      loše osjećao. Dešavalo mi se da se budim        nju ponekad pređu granice onog mogu-
vilnim miniranjem čelične podgrade.           u noći, da sanjam neke stvari. Požalio          ćeg. Vraćam se na nesreću, hvala Bogu da
                                              sam se majci i otišli smo kod tadašnjeg         smo iskustvom i onim čemu rudar uvijek
SINOV SILAZAK U JAMU                          direktora Mirsada Tatarića, kojem sam           teži, a to je pokušaj da spasi druga, spri-
                                              objasnio da je ta jama crna tačka u mom         ječili veće nesreće.”
    Jedan od 180 poginulih rudara jeste       i u životu moje majke. Zamolili smo ga
Sadil Brašnjić, tada 30-godišnjak koji je     da me povlasti, da izađem napolje, a nije           U bivšoj zajedničkoj državi, ali ni u
bio uzor svojim komšijama i kolegama.         bilo bitno šta bih radio. Rekao sam mu da       Bosni i Hercegovini, ni jedna rudarska
U trenutku njegove pogibije sin Damir         sam spreman raditi sve, samo da ne idem         nesreća nije do kraja rasvijetljena. Istra-
Brašnjić imao je šest godina i trebao je      u jamu jer ondje ne bih dugo izdržao.”          ge uglavnom završavaju tvrdnjama o ek-
krenuti u prvi razred osnovne škole, dok                                                      sploziji ugljene prašine, iako se ne navo-
je kćerka Sabina Zukić imala tri godine i         Damir Brašnjić radi kao poslovođa           di ko je uzrokovao eksploziju, je li riječ
oca Sadila se ne sjeća.                       na klasirnici i potpredsjednik je Izvršnog      o nestručnom ili nemarnom radu, da li
                                              odbora sindikata rudnika.                       je neko zapalio cigaretu...
    “Blijedo se sjećam lika svog oca, ali su
mi i majka i mnogi drugi pričali, a svi od        Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikal-            “Ne želim ulaziti u pravne odluke jer
prvog do zadnjeg smatrali su ga komplet-      ne organizacije Zavisnog društva Rudnici        nisam ni advokat, ni pravnik, ali rudare
nom ličnošću, izuzetnim čovjekom, koji        “Kreka” u Tuzli, za vrijeme nesreće radio       boli to što ni jedna nesreća, bez obzira na
je bio potencijal ne samo u poslu nego i u    je u Rudniku “Šikulje”.                         to u kojem se rudniku dogodi, nema iz-
odgajanju porodice. U našem je mjestu on                                                      vještaj o konkretnom krivcu. Razumije-
bio uzor svim ljudima, ali, nažalost, rano        “Stradanja naših 180 komorata svi se        mo okolnosti u kojima djeluju sudstvo i
je izgubio život. Majci Nadiri je i danas     sjećamo, jer je dan dženaze i sahrane ne-       pravosuđe, ali rudar koji radi radi u izu-
teško pričati o tome, ali sam od sadašnjih    moguće zaboraviti. Kao mladi radnici, bili      zetno teškim uvjetima i nemoguće mu je
radnih kolega čuo da je očevo tijelo izvu-    smo odjeveni u radna odijela, a vojna vo-       osigurati sto posto sigurne uvjete. I ruda-
čeno cijelo. To znači da je preminuo usli-    zila bivše JNA vršila su ispraćaj posmrt-       ri i njihove porodice konačno bi trebali
jed nedostatka kisika. Zahvaljujući dragom    nih ostataka u tri općine: Srebrenik, Tu-       znati čija je odgovornost bila što se ne-
Bogu, majka se od svoje 26 godine borila      zla i Lukavac. Bio je topao, sparan i težak     što desilo. Ovi ljudi zaslužuju da se stane
da nam nadomjesti ljubav i sve što nam        dan. Svima nam je bilo teško iako nismo         ukraj pričama o rudarima samo kada je
je trebalo. Bila nam je i majka i otac, tako  bili direktni učesnici nesreće, a ne mogu       Dan rudara ili kada se desi neka nesreća.
da ni sestra ni ja nismo nikada u finansij-   ni zamisliti kako sve to preživljava Smajil     Društvo u cjelini treba se što više posve-
skom smislu osjetili da nemamo oca. Ali,      Imamović, jedini komorat koji je ostao živ.”    titi pozivu rudara i omogućiti mu onaj
u momentima kada nam je trebala muška                                                         minimum, a rudar samo hoće nekoliko
zaštita i neko na koga se možemo osloniti,    NERASVIJETLJENE NESREĆE                         stvari – da mu se da oprema, da se stvore
otac nam je itekako nedostajao”, priča Da-                                                    uvjeti da radi i da kao plod svog rada do-
mir Brašnjić, sin poginulog Sadila.               Govoreći o rizicima koje rudarski po-       bije plaću koju ne mora tražiti protestima
                                              ziv generalno nosi, Tokić navodi da je ri-      i štrajkovima”, poručio je Tokić.  n
 Zuhdija Tokić                                ječ o izuzetno opasnom poslu.

                                                  “Ne kaže se džaba da je to hljeb sa se-
                                              dam kora. Bez obzira na to koliko se uloži
                                              u rudnike i modernizaciju opreme, nikada
                                              se sa sigurnošću ne može kazati da ste i za-
                                              štitili radnika. Što se tiče lične zaštite, to
                                              je u redu, ali, ako kažem da danas rudari
                                              u ‘Mramoru’ rade s čelom koje je staro ne-
                                              koliko desetina godina, sve je jasno, iako
                                              se nadamo da bismo uskoro mogli dobiti
                                              širokomehanizovano čelo i rotorni bager
                                              ogromnog kapaciteta za Rudnik ‘Dubra-
                                              ve’ i da će doći do revitalizacije opreme na
                                              potopljenom Rudniku ‘Šikulje’. Da bi se
                                              osigurala sigurnost na radu, mora se ula-
                                              gati u opremu, ali opet, ponavljam, to nije
                                              nikakva garancija da se spriječe nesreće, jer
                                              jama je priroda. Ponosni smo što u zadnje

                                                                                              STAV 30/8/2018 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78