Page 74 - STAV broj 182
P. 74
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Bilješke s hadža (2)
Eh, da ih
Poslanik vidi
Piše: Mogao sam tu ikindiju klanjati u džamiji – tako sam prvobitno bio i
Safet POZDER planirao – ili barem sjesti negdje drugo. Mogao sam i ja zagalamiti, ili
barem poprijeko pogledati braću koja su, svaki na svoj način, ležeći i
glasno učeći, “ometala” klanjače. Mogao sam uraditi još štošta, ali bilo
je suđeno da dođem baš tu i upoznam porodicu s ostrva Mindanao
Poslanikova džamija u časnoj Medini prisutnima kakvu-takvu hladovinu. Teh- Bože, je li onaj Kanute njegov zemljak!?
Munevveri ogroman je kompleks nički, to je zaista hladovina, ali je faktičko Dobar igrač bio, a i islam prakticirao. Ne
za kojeg bi se, naprvu, računajući stanje takvo da se i tada poprilično teško smjedoh spomenuti, ali poslije saznadoh
i ogromno dvorište, moglo pomi- diše od sparine. Kišobrani imaju na sebi i da sam komotno mogao.
sliti da ga je nemoguće napuniti. Ipak, na pokretne rotore koji uporno izbacuju hladnu
svakom vaktu, barem u jeku hadžske se- paru. Kada se baci oko na ovaj domišljati Zaučio je i ezan pa se i dvorište skroz
zone, kada dobar dio hadžija zijareti ovaj rashladni sistem, posebno iz daljine, stječe popunilo. Od ezana do ikameta ovdje se
lijepi grad, džamija je dupke puna. S ob- se dojam da je u dvorište Poslanikove dža- ostavi poprilično dosta vremena, tako da se
zirom na to da živim blizu dva vještačka mije sletjelo na desetke ogromnih leptirova bez žurbe može klanjati sunnet pa i prouči-
jezera, Ramskog i Jablaničkog, dobro mi je i raskrililo svoja ogromna krila. ti poneki Jasin ili sahifa Kur’ana. Malijac
poznat prizor povremenog ispuštanja vode. mi pruža hurmu. Prihvatam ljubazno, a u
Naime, čim vodostaj dovoljno poraste ili Gutajući prizore pred sobom, sjeo sam sebi kontam: A, moj Musa, kud mi je sad
čak i prijeđe dopuštenu granicu, klapne na ćošak prostirke, dovoljno da mogu ne- uvali; pojest ću ja nju, ali kud ću s košpi-
na brani se podižu i višak vode istječe. To smetano obaviti sedždu na njoj. Posmatrao com u ovoj gužvi?
je i svojevrsni mamac za znatiželjne pro- sam valove ljudi kako poniru u džamiju.
laznike koji se zaustavljaju i fotografiraju Zanimljivo, ali ne žure. Vjerovatno će biti Kao malu digresiju, da spomenem još
ogromnu vodenu masu bijele boje koja više gužve, hodanja po džamiji, zastajkivanja i nekoliko detalja vezanih za džematski na-
nalikuje na mlijeko. razgledanja, ali na kraju svako nađe svoje maz u Poslanikovoj džamiji. Ozvučenje je
mjesto i svaki se saf poravna kao pod ko- besprijekorno glasno i razgovjetno. Ipak,
Sličan je prizor i ovdje. Nakon što stoti- nac. Na ulasku obuću stavljaju u plastične mujezin prenosi tekbire i ono što imam
ne hiljada ljudi obave namaz u Poslanikovoj kese, u manje ruksake na leđima, ili je jed- tokom namaskih ruknova izgovara, iako
džamiji, ljudska bujica potom nahrne izla- nostavno ponesu u rukama. Prolaze i naše se i imam sasvim jasno čuje. Ono što se u
ziti i zaista je nalik na silne vodene mlazo- hadžije. Uglavnom su u manjim grupama. Ilmihalu spominje kao ta’dilul-erkan, odno-
ve koji polahko, ali sigurno istječu i odlaze Nose lijepe sivkaste prsluke. sno, lijepo i dostojanstveno obavljanje svih
svojim putem. Teče, tako, ta ljudska kolo- namaskih ruknova bez žurbe, ovdje je na
na, zapravo kolone, i po čitavih pola saha- Do mene sjedi čovjek potpuno crne vrhunskom nivou. Tako su ruku i sedžda
ta, sve dok se na kraju ne prorijedi i posve puti, a ispred mene su dvojica: jedan koji dosta duži i komotniji od onoga na što smo
utihne. Ipak, utisak je da se česma nikada doslovno leži i drugi koji sjedi do njega i mi svikli. Naravno, i učenje na rekatima je
ne zatvara te da uvijek ostane barem blagi uporno pilji predase, poluglasno izgova- duže. Poprilično sam se iznenadio kada je
curak koji ne dopušta da se ta metaforič- rajući dove i zikrove. Osjetim da me ovaj imam sinoć na akšamu na prvom rekatu
ka tromeđa čovjek – voda – namaz utrne. do mene gleda, ali tek kada je siguran da farza učio suru Kafirun (Kul ja ejju), a na
mu ne mogu uhvatiti pogled. Kad nam se drugom Ihlas (Kulhuvallahu). Čak sam na
Bilo je još dobrih pola sahata pred ikin- pogledi napokon sretoše, postidio se, po- moment pomislio da se ne osjeća dobro te
diju, a ljudski slapovi već su tekli, ovaj put čeo klimati glavom i treptati očima, kao je zato skratio učenje, a tog razmišljanja
ka džamiji. Nije mi se nešto dalo ulaziti unu- da mi želi reći nešto, a ni sam ne zna šta. bili su i još neki oko mene. Čim se preda
tra i tumarati džamijom tražeći slobodno Pokušao je kazati nešto na francuskom, selam od farza, ljudi se dižu i idu ka izlazu.
mjesto. Namjesto toga, odlučio sam sjesti pa na španskom, no kako se ja s prvim ne Zapravo, preostaje još da se obavi dženaza
napolju, utaboriti se na nekoj od bezbroj služim nikako (drugi može proći), shvatio ili dženaze. Poslije svakog namaza – vrlo
prostirki i jednostavno uživati u pruženoj sam da pita odakle sam. Uglavnom, on je su rijetki izuzeci – najavi se klanjanje dže-
prilici. Vještački kišobrani koji, kad nije Musa iz Malija i tu je prvi put. Vrtim film naza (umrlom, umrlima, djetetu, djeci ili
žega i sparina, izgledaju kao stupovi raskri- po glavi i kontam šta znam o Maliju. Ni- ženama, ovisno o slučaju), imam donese
lili su svoje latice nad dvorištem i priskrbili šta. Mora da ima barem neki fudbaler! četiri tekbira, preda jedan selam i tek tada
74 30/8/2018 STAV
