Page 75 - STAV broj 182
P. 75
je s dotičnim namazom i zvanično završe- strane. Ispričao mi je ukratko kako je on Mogao sam tu ikindiju klanjati i u dža-
no. Jasno, prisutni ne znaju kome su tač- paraplegičar, a brat mu ima jednu vrstu miji – tako sam prvobitno bio i planirao –
no klanjali dženazu, ali ako će biti kakva Daunovog sindroma. Živjeli su s majkom, ili barem sjesti negdje drugo. Mogao sam i
utjeha, mislim da to ne zna ni sam imam. ali je ona pred ramazan preselila (baš kao i ja zagalamiti, ili barem poprijeko pogledati
Velik je grad, mnogo je svijeta u prolazu moja). Od tada njegov brat samo spominje braću koja su, svaki na svoj način, ležeći i
i najvažnije je da se dženaze obave (napo- hadž i Poslanikovu džamiju. Dok mi je to glasno učeći, “ometala” klanjače. Mogao
mena: dženaza se piše s jednim slovom n, pričao, brat mu je, sada sasvim glasno i s sam uraditi još štošta, ali bilo je suđeno da
džuma sa jednim m, a selam s jednim l). rukama i pogledom uprtim u nebo, upor- dođem baš tu i upoznam porodicu s ostrva
no ponavljao “elhamdulillah”. Mindanao, za koje, priznajem, nisam bio
Zanimljivo, ali primijetio sam i to da siguran ni da postoji.
moj dobri Musa iz Malija koristi tespih za To me izbacilo iz kolosijeka. Na trenu- Uspio sam u nekoliko navrata zakora-
zikr poslije namaza i uvijek ga nosi sa sobom. tak sam uplovio u neobjašnjivi svijet pita- čiti u Revdu i klanjati nafilu te proći po-
nja. Na čemu se on zahvaljuje? Šta, uopće, red Poslanikovog, a. s., mezara. Gotovo je
Kad se oglasio ikamet za ikindiju, safovi ima od života? Bog bi mu se, vjerovatno, nestvarno spoznati da koračaš samo ne-
su dodatno dotjerani i utegnuti. Tako je i smilovao i bez svih ovih emocija; zašto se koliko koraka daleko od njegovog časnog
meni zapalo da stanem između one dvoji- toliko muči? tijela. Uz njega su i njegovi vjerni prija-
ce ispred mene, onog što je ležao i drugog telji i pomagači, časni Ebu-Bekr i odvaž-
koji je poluglasno učio. Prvi se sada podi- Srećom, brzo sam pobjegao iz tog svi- ni Omer. Kakva tri insana! Pitao sam se
gao u sjedeći položaj i tako pristupio na- jeta i ista pitanja postavio sebi. Jesam li za- kako bi te tri ljudske gromade reagirale na
mazu. Primijetio sam da su ga neki nutkali hvalan? Kako provodim svoj život i koliko nas, današnje muslimane, da kojim sluča-
da prestane ležati i da tako oslobodi koje radim za ono što slijedi poslije? jem ustanu i stupe među nas. Odgovori
mjesto, na što je on ljubazno odmahivao koji su mi se sami od sebe nametali nisu
rukom. Tako sam se našao na namazu iz- “Kako ste došli na hadž?”, bilo je posve bili ohrabrujući. Naprotiv, najblaže reče-
među dva neobična čovjeka. logično pitanje koje sam postavio više da no, bili su depresivni. Već sam zamišljao
pobjegnem od bujice misli koje su navirale. Omera kako isukuje svoju sablju i uzima
Čim je imam izgovorio početni tekbir, stvari u svoje ruke, bez pardona i bez dla-
onaj što je stajao i bio mi s lijeve strane po- “S nama je moja supruga. Ako imaš ke na jeziku. Ebu-Bekr bi, mislim, bio
čeo je skoro naglas učiti ono što se redovno vremena, sačekaj da je upoznaš, trebala bi blaži i staloženiji, što ne znači da bi nas
i uči. Međutim, kao da je imao poteškoća u uskoro doći!” ravnodušno posmatrao i pustio da tonemo
izgovaranju. U početku sam mislio da su ga još dublje. Nikako! Znao je i on pokaza-
ponijele emocije. Trudio se da tečno i razgo- Nisam imao kud osim da sačekam, a, ti odvažnost i čvrstu pesnicu, i to kad se
vjetno izgovara riječi i harfove. No, zapeo iskreno, da sam i imao kakvih planova, najmanje očekivalo.
je. Nije mogao dalje od “ijjake”. Vraćao se rado bih ih otkazao. Čekali smo dosta dugo. A poslanik Muhammed, a. s.?
nekoliko puta, počeo Fatihu iznova i opet Jedan brat uporno je šućurao i izgovarao Njegova reakcija bi me itekako zani-
zapeo na istom mjestu. Bože mi oprosti, ali molitve, a drugi me, svako malo, častio mala. Iz onoga što sam učio i čitao o nje-
pomislio sam da bi mogla biti džinska po- hurmama, vodom, bombonama... Nakon govom plemenitom životu, siguran sam da
sla. Mučio se, mučio i napokon izgovorio nekog vremena, iza leđa nas je poselamila ne bi posezao za radikalnim potezima. To
kako treba, ali zapeo već na “mustekim”. prijatna žena osrednjih godina i prilično nije bio njegov stil. On je sve radio poste-
Zapinjao je i na surama koje je pokušavao stidljivog držanja. Najprije im je pružila peno. Evo, sjetite se predaje u kojoj stoji
učiti, stenjao, uzimao dah, pokretima glave dvije kutije, a onda, pogledavši u mene, da je prolazio pored mezarja i vidio ženu
i ostatka tijela pokušavao da savlada pre- sve to pokupila u torbu i brzo se udaljila. kako plače na mezaru. “Boj se Allaha i str-
preke. Na sedždi je gotovo jecao i izgova- Uskoro je ponovo došla, ali je sada iz tor- pi se!”, rekao joj je. “Prođi me se, tebe nije
rao nešto na nepoznatom jeziku. Slično se be izvadila tri kutije i stavila ih pred nas, snašlo ono što je snašlo mene!”, odvratila
ponovilo i na ostalim rekatima te sam po- svakome po jednu. Braća su me pogledom je i nastavila plakati za svojim umrlim dje-
stepeno shvatao situaciju. Imao sam osjećaj i kimanjem glave nutkala da prvi otvorim. tetom. Poslanik, a. s., nije joj dolijevalo so
kao da je do mene glavni junak čuvenog Bio je to skroman, ali lijep ručak ili, bolje na ranu, nije je ukorio niti držao pridike.
filma My name is Kan. reći, obrok. Nekoliko hurmi, banana, dvi- Na iznenađenje nekih današnjih, nije joj
je kriške hljeba nalik na deblju palačinku, zaprijetio ni Džehennemom. Mirno je pro-
Poslije namaza ostao sam posmatra- komad piletine i nekakva smjesa, valjda sa- dužio svojim putem. Kada su ženi kazali
ti ljude kako izlaze iz džamije. Čovjek s lata. Jeli smo i na neobičan način komu- ko je on, postidjela se, potrčala za njim i
moje desne strane, onaj što je sjedeći kla- nicirali pogledima. Drugi je brat svaki za- pravdala se kako ga nije prepoznala. Nije
njao, piljio je u mene. Iz torbe je izvadio logaj propratio zahvalom Allahu i blagim se uvrijedio. Nije pokazao sujetu i osveto-
sok i pružio mi. Nešto kasnije, dao mi je naklonom prema bratovoj supruzi koja je ljubivost. S blagim osmijehom koji ga je
i bombonu. Ne sjećam se kada mi je po- sjela nedaleko od nas. uvijek krasio, kratko joj je kazao: “Sabur
sljednji put neko dao bombonu i to mi je se pokazuje kod prvog udarca.”
bilo tako simpatično da sam ga umalo za- Preko oka sam posmatrao ovu ženu. S
grlio. “To mi je brat”, reče na nevještom osmijehom je gledala, čas u muža, čas u nje-
engleskom i pokaza na onog s moje lijeve govog brata i, čini mi se, sa svakim njihovim
zalogajem rasla i pucala od sreće. I, što je
ona više rasla, ja sam sebi bivao sve manji.
Kad se oglasio ikamet za ikindiju, safovi su dodatno dotjerani i Siguran sam da mu se mnoge stvari
utegnuti. Tako je i meni zapalo da stanem između one dvojice kod nas ne bi svidjele, ali sam još sigur-
ispred mene, onog što je ležao i drugog koji je poluglasno učio. niji da bi našao najljepši način da nam na
Prvi se sada podigao u sjedeći položaj i tako pristupio namazu. njih ukaže.
Primijetio sam da su ga neki nutkali da prestane ležati i da tako Duboko sam uvjeren da bi na toj ikin-
oslobodi koje mjesto, na što je on ljubazno odmahivao rukom. diji posebno spomenuo pa možda od dra-
Tako sam se našao na namazu između dva neobična čovjeka gosti i pomilovao po kosi braću s ostrva
Mindanao, te se sa srdačnim pijetetom
osvrnuo na ženu koja strpljivo i s osmije-
hom skrbi o njima. n
STAV 30/8/2018 75
