Page 10 - STAV 74 04.08.2016
P. 10

NA MJESTU DOGAĐAJA



                                                                               Odavde, niz polje, s obiju
                                                                               strana poredani su štandovi.
                                                                               Nema šta ne možeš kupiti.
                                                                               Među njima su šatori iz kojih
                                                                               trešti muzika koju njeni
                                                                               izvođači zovu izvornom. Do
                                                                               njih, restorani na otvorenom
                                                                               sred kojih se na ražnjevima
                                                                               vrte bespregledna janjeća
                                                                               tijela s kojih se mast cvrčeći
                                                                               zabada u užareno ugljevlje.
                                                                               Peku se i kokoši, prže
                                                                               ćevapi, toči pivo, nemilice


                                                                               sa sobom ponio. Ne, ne trese se zemlja od
                                                                               njihovog silovitog sudara niti ječe okolne
                                                                               planine. Oni su vješti borci. Potezi su im
                                                                               odmjereni, gotovo pažljivi, kao da ne žele
                                                                               nagrditi neprijatelja. Ovdje nema nikakvog
                                                                               iscrpljivanja, ni krvi, ni iživljavanja. Eto,
                                                                               meč između Zekonje, vlasnika Adema iz
                                                                               Srebrenice, inače oca našeg atletičara Ham-
                                                                               ze Alića, koji je posredstvom poznatog vo-
                                                                               ditelja Miljenka Srdića poslao pozdrave iz
                                                                               Rija, i Medonje, vlasnika Gruje Mirovića
                                                                               iz Han-Pijeska, okončan je za nekoliko mi-
                                                                               nuta. Čim se Medonja povukao i okrenuo
                                                                               se bočno prema protivniku, a ovaj ga tad
                                                                               nagnao na bijeg, borba je prekinuta. Kraj.
                                                                               Pobjednik je Zekonja i u timu Adema Ali-
                                                                               ća otpočinje slavlje. Ni u ostalim borbama
                                                                               nije bilo ničeg surovog, a životinje, rečeno
                                                                               je već, kao da su svjesne svoje uloge.
                                                                                  Napuštamo ovo predivno polje izapra-
                                                                               ni od predrasuda. Sve ovo, i borba bikova,
                                                                               i okupljanje naroda, i silno meso, i pjena
                                                                               piva i raspojasanosti, i muzika, ustvari,
                                                                               nanosi su talasa iz tradicije. To smo mi.
                                                                               Ovo što ostaje iza nas jedna je od slika
                                                                               našeg vlastitog lica, možda ona najtač-
                                                                               nija. Bosanci su narodi teferiča, derne-
                                                                               ka i zborovanja, pa zašto bježati od ovog
                                                                               skupa u kojem se sve to sabralo u jedno?
                                                                               Treba s vremena na vrijeme pustiti zlu
                                                                               krv. Nisu džaba drevni ljekari zasijecali
                                                                               kožicu između kažiprsta i palca i isisavali
                                                                               mulj. Ili na golu kožu napikavali izglad-
                                                                               njele pijavice. Treba ponekad pustiti na
                                                                               volju i onim strastima s dna bunara našeg
                                                                               duha. Treba osloboditi nevidljivu sukrvi-
                                                                               cu ranjene duše. Ovdje, u Čevljanovićima,
                                                                               nema ideologije, ni glumatanja, ne pikaju
                                                                               se narodnosti i nacionalnosti, seksualna
                                                                               opredjeljenja ili spolovi, političke slike
                                                                               zarotirane u našim glavama, ništa takvo.
                                                                               Niko se ovdje ne izdvaja, svi su jedno,
                                                                               groteskni u svojoj ogoljenosti. Naravno,
                                                                               ne računaju se bikovi. Oni su istinske
                                                                               zvijezde, pravi šampioni u ringu.   n



         10  4/8/2016 STAV
   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15