Page 7 - STAV 74 04.08.2016
P. 7
TRI U JEDAN:
TEFERIČ, DERNEK Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
I ZBOROVANJE
ešava se to svima, i svugdje. Ko-
liko smo puta, pristupivši nekom
događaju sa slikama koje su u nas
Dunaprijed uzidali razni zidari
uglova percepcije naše stvarnosti, sami-
ma sebi obećali da nas niko više neće site
hraniti predrasudama? Pa ipak, već u slje-
dećoj prilici nasjeli smo opet, i tako više
puta, ukrug. A bilo je toga i u nedjelju,
posljednju u julu, koja svakog ljeta ravnih
69 godina donese najveću borbu bikova
u Bosni. Sada, nakon svega, čovjek, evo,
izbjegava i samu riječ “korida”.
U prirodnom borilištu, koje su na kraju
polja Čevljanovića formirala blaga uzviše-
nja što se gube u drevnim crnogoričnim
šumama, nema ni matadora, ni toreado-
ra, ni pikadora, ni ostalih što proganja-
ju vola sve dok ga toliko ne izranjavaju
da, sav obliven krvlju, bude na kraju za
rep prikačen i izvučen iz arene. Nema ni
crvenog ogrtača, ni frenetičnih vapaja iz
publike, ništa što bi moglo asocirati na
neprijateljstvo i mržnju između čovje-
ka i njegovog prijatelja vola. Zato ovoj
manifestaciji najviše priliči naziv dat od
Udruženja “Čevljanovići 1947”, njenog
organizatora: “Sportske igre bikova”. A
mještani ovog sela, smještenog među sto-
ljetnim šumama na rubovima općine Ili-
jaš, vole reći kako su naši preci još prije
237 godina otimali svoje volove od rala i
taljiga, pripremali ih neštedimice i dovo-
dili ovamo na bosansko natjecanje bikova,
sve u ime prestiža i narodne razbibrige.
PERA PREDRASUDA
Prvo pero predrasude spadne s čovjeka
i prije noge vide polje Čevljanovića. Da-
nima su ljetni pljuskovi hranili planinske
potočiće pretvarajući ih u silovite bujice
Napuštamo ovo predivno polje izaprani od predrasuda. divlje vodene snage koje su razarale uski
asfaltirani put. Pa ipak, u nedjelju je ce-
Sve ovo, i borba bikova, i okupljanje naroda, i silno meso, sta čekala spremna. I lijevo i desno vire
tragovi tek prosječenog korita i bljeskaju
i pjena piva i raspojanosti, i muzika, ustvari, nanosi su rane na jelama što ih je iza sebe ostavila
talasa iz tradicije. To smo mi kašika rovokopača. Nekoliko kilometara
pred poljem Čevljanovića desetak reda-
ra, s ulaznicama u rukama, ljubazni, daju
STAV 4/8/2016 7