Page 64 - STAV 74 04.08.2016

DRUŠTVO

obzirom na to da nije živio blizu Osnovne izdvojiti oko 15.000 KM. Ljudi su se često
muzičke škole na Ilidži, uvijek ga je neko smijali mojim roditeljima i govorili šta su
morao voditi u školu, pa potom čekati da sve za taj novac mogli kupiti, zapitkivali
završi časove i vratiti ga kući. “Sada je ih da li tako skupa harmonika svira sama
smiješno, tada nije bilo, ali su me svi iz i slično. Svakako da nije dovoljno kupiti
komšiluka vodili. Roditelji su radili pa harmoniku i očekivati čudo. Potrebno je
često nisu mogli, sestra je išla u srednju mnogo rada. Deset posto je talent, a de-
školu. Nekad bi me vodio djed, nekad vedeset posto je rad, uvijek to kažem”,
komšije”, priča Haris. tvrdi Kaltak, kojeg neki prijatelji zovu
Škole su bile udaljene jedna od dru- Šerbo, po Ismetu Alajbegoviću Šerbi,
ge, pa je morao uvijek žuriti da stigne na bosanskohercegovačkom harmonikašu
nastavu u drugoj školi. i kompozitoru.
“Nije baš lahko kada dijete mora nositi Istovremeno pohađanje dviju ško-
veliku odgovornost na sebi. Bilo je trenu- la, nastupi, priredbe, takmičenja, jed-
taka kada nisam stizao uraditi sve ono što nom djetetu nije se s tim lahko nositi.
sam trebao. Vjerovatno je to i dobro jer “Sreća što je i moja sestra bila mnogo
se od malena naučiš da organiziraš život posvećena obrazovanju pa sam i u njoj
i maksimalno iskoristiš vrijeme koje ti se vidio neku vrstu uzora. Savjeti koje mi
nudi. Mnogo sam cijenio trenutke kada me usmjerili ka vrijednostima koje treba daje mnogo vrijede. Sretan sam što sam
sam bio slobodan. Dok su moji vršnjaci njegovati. Možda je malo tužno kad lju- mlađe dijete pa imam takvu vrstu podrš-
žurili kući da se igraju, izađu van, ja sam di oko tebe ne vjeruju u uspjeh onoga što ke”, kaže Haris.
žurio kući da bih jeo, stigao se presvući, radiš”, iskren je Haris. Mnogo je vrsnih poznavalaca harmo-
promijeniti torbu s knjigama i zatim poći nike i harmonikaša koje Haris Kaltak
u drugu školu”, priča Haris. BEZ DOBROG ALATA NEMA USPJEHA izuzetno cijeni. Izdvojio je srbijanske
Od malih je nogu, kaže Haris, navi- Prisjetio se situacije kad su mu rodi- harmonikaše Aleksandra Nikolića Čerga-
kao na fizički napor, probe i tehničke telji trebali kupiti harmoniku jer, kako ra i Lelu Niku, bugarskog harmonikaša
probleme koji su sastavni dio življenja kaže, da bi bio uspješan u poslu koji ra- Martina Lubenova i Sarajliju Edu Krilića.
s muzikom. “Srećom, imao sam veliku diš, potreban je kvalitetan alat. Dok se Haris priprema za nova takmi-
podršku roditelja i sestre koji su mi obja- “Harmonike su mnogo skupe. Za har- čenja, kaže da mu je životni moto: “Uživaj
snili prioritete u životu i na neki način moniku na kojoj sada sviram morali smo u onom što radiš i daj svoj maksimum.” n

64 4/8/2016 STAV