Page 65 - STAV 74 04.08.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Očevi su se u Bosni uvijek vraćali iz nekog rata

MRŽNJE SE TREBA

ČUVATI LIJEPIM

RIJEČIMA I OPREZOM

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Ponekad bi se susretao sa seljacima iz okolnih srpskih sela. Njihov
i njegov posjed dijelila je međa, nije je ni bilo, doduše, urušila se od
nebrige i zarasla u gustu travu, ali svako je znao dokle se pruža njegovo
imanje, u tuđe se nije ulazilo, pa bi seljaci dolazili do međe, dovikivali ga i
pozdravljali, možda oni isti koji su mu opljačkali i zapalili kuću

tac mi je svojedobno pričao, a ili smijehom – prijesan ili pregoren hljeb bila svikla na njegova izbivanja i nije mu
ja i pamtio i zapisivao, kako se nikome ne treba, govorio je. predbacivala zbog toga, a djeca su se ra-
mom djedu Jusufu, zatočenom U proljeće, s prvim lijepim danima, dovala očevom odlasku, dolasku još više:
Onegdje u Rusiji, u Tuzli niko odlazio je u Koraj, raščišćavao ostatke iz- donosio bi knjige, počesto indijsku svilu
nije nadao. Tri godine o njemu nije bilo gorjele kuće, čistio njive zarasle u korov za Hanifu i kćerku Eminu, i hrskavu si-
nikakvih vijesti. Nena Hanifa isplakala i rastinje, uzimao u ruke crnu, plodnu vosmeđu halvu kakve u Tuzli nije bilo.
je oči za njim i ožalila ga. Djeca su ga za- zemlju, mrvio je i mirisao. Šuškalo se, a takve je vijesti pronosila
boravila, a novouspostavljenoj SHS vla- Ponekad bi se susretao sa seljacima ko bi drugi do strina Zarifa, kako potajno
sti bilo je svejedno šta je s njim. I njegov iz okolnih srpskih sela. Njihov i njegov odlazi u tekiju, druži se s dervišima i čini
susret sa ženom i djecom bio je upravo posjed dijelila je međa, nije je ni bilo, zikrullah, što Jusuf, do kojeg su dopira-
takav: mlitav, hladan, nikakav. Hanifa doduše, urušila se od nebrige i zarasla la takva šuškanja, nikada izrijekom nije
je nijemo zurila u njega ispaćenim i pre- u gustu travu, ali svako je znao dokle potvrdio niti negirao. Samo bi blago za-
sahlim očima. Djeca su uz vrisak skoči- se pruža njegovo imanje, u tuđe se nije klimao glavom i promrsio: “Jah! Bespo-
la i sakrila se pod sećiju, samo je Šemso, ulazilo, pa bi seljaci dolazili do međe, slene glave besposlicu traže.”
Hanifin brat, ustao, zagrlio ga i nekako dovikivali ga i pozdravljali, možda oni Ipak, na poleđini jedne od svojih bi-
neprirodno svečano rekao: “Hoš geldun, isti koji su mu opljačkali i zapalili kuću. lježnica, krupnim, neispisanim slovima,
zete! Sretan ti povratak.” On je otpozdravljao, pitao ih za zdravlje, možda i svjesno, s određenom namjerom,
I Tuzla mu je izgledala drukčije. Ne- usjeve, stoku. Poslije bi razmišljao kako ostavio je jasan trag:
ugledna, mala, tijesna. Od Džafer-maha- sve, pa i mržnja, ima dva lica, a oba su “O, slugo tijela, koliko ćeš se truditi
le do Turali-begove džamije, s kraja na ružna, naročito ono prijetvorno dobro- da mu služiš?
kraj čaršije, pješice ni cigar duhana. Od hotno – lijepim riječima i oprezom tre- Zar tražiš zaradu ondje gdje je gubitak?
Kicelja do Ilinčice još i manje. Tekije ba ga se čuvati. Ti pristupi svojoj duši i usavrši nje-
nije ni bilo, do temelja je srušena, samo S vremenom, zbog već narušenog ne vrline,
bi gdjegdje, kroz visoku travu i šika- zdravlja, ali i potrebe za samoćom, u Koraj Jer ti si čovjek zbog duše, a ne zbog
ru, zabjelasali njeni kameni temelji. Ni je dolazio sve češće. Ljeti bi ondje i pre- tijela.”
žutobradog imama u Behram-begovoj bivao. Posla je bilo mnogo, kuća se sporo Na drugi i bolji svijet otputovao je
džamiji nije bilo. Onog koji je Jusufa gradila, ali nije mu to bilo teško. Navečer, Jusuf krajem ljeta 1968. godine. Krenuo
u godinama prije rata nazvao barabom. nakon cjelodnevnog rada, sjeo bi pokraj je u džamiju, okliznuo se, pao i ispustio
Džemat je predvodio njemu nepoznat jednog od dvaju ovećih potoka koji su dušu. Otac je pričao kako nena Hanifa nije
efendija, omalen debeljuškast starčić sa protjecali kroz njegovo imanje, odmarao zaplakala. Samo je kršila suhe, koščate
šakama kao u djeteta, sitnim i bijelim od umornu dušu, pušio i gledao u odbljeske ruke i tiho rekla: “Eto šta je Božiji emer.
nerada; vazio je prije džume o vrlinama zalazećeg sunca na površini bistre vode, Predever’o je ratove, bolesti, ranjavanja
Muhammeda, a.s., zatvarao pobožno oči u sitne ribe kako se praćakaju i halaplji- i svakakve taksirate, a smandrlja se niz
i stavljao dječiju šaku na grudi svaki put vo gutaju mrvice hljeba koje im je bacao. basamake i izgubi glavu.”
kada bi spomenuo njegovo ime. Sve do kraja pedesetih godina prošlo- Otac je pričao i to kako su na Jusufo-
Ubrzo je ponovo počeo raditi u Ahmi- ga stoljeća, kada je zašao u godine, one- voj dženazi bili neki ljudi u crnom, njemu
noj pekari, ali ne više kao pekarski pomoć- moćao, i zatvorio se u kuću, odlazio je nepoznati. Poredali su se oko kabura i tiho
nik. Neki su novi momci sada šegrtovali. Jusuf svakog mjeseca u Sarajevo ili Trav- huktali ne obraćajući pažnju na ostale.
Jusuf ih je nadgledao, ponekad i podvi- nik “nekim poslom”, kako je znao reći, Nikada prije i nikada poslije nije ih
knuo na njih kada bi se zanijeli pričom i ostajao ondje cijelu sedmicu. Hanifa je vidio. n

STAV 4/8/2016 65