Page 59 - STAV broj 355

u Bužimu boravi po treći put, što je i po-
vod za razgovor s njim.

SELIDBA RODITELJA U TURSKU
Sulejman Sensari procjenjuje da su
njegovi roditelji Bajro i Fatima u Tursku
doselili 1928. godine: “Ja sam se rodio u
Turskoj 1940. godine i sve što znam o nji-
hovom porijeklu i okolnostima oko do-
seljavanja čuo sam od majke i oca. Otac
se zvao Bajro ili, kako mi u Turskoj ka-
žemo, Bajram. Njegovi roditelji bili su
Sulejman i Rukija Ćordić. Majka Fatima
bila je rodom Baltićka, kćerka Mehmeda
i Redžife (rođ. Alibegić). Očeva porodica
živjela je u Bužimu, u naselju Elkasova Sa suprugom Sebihom i
Rijeka. Bavili su se zemljoradnjom i vrlo sestrom Hajrijom 1969.
teško živjeli. Živjeli su na brdu, gdje je
bila plitka i škrta zemlja i gdje bi uvijek
rano zasušilo. Tad se rađalo puno djece i
bilo je teško prehraniti porodicu. Patili su
se. Kako su već ranije mnogi rođaci i po-
znanici odselili u Tursku, i moji roditelji
su s još nekim komšijama odlučili otići.
U to vrijeme Turska je primala doselje-
nike i dodjeljivala im zemlju. Otac je na
put krenuo sa svojom prvom suprugom
i djecom, a majka Fatima Kahrić s prvim
mužem i jednim djetetom. Po njihovom
pričanju, do Turske su doputovali bro-
dom, gdje im je dodijeljena zemlja, kuća,
volovi i ostalo.”
Nedugo nakon dolaska u Tursku i Fa-
timi Kahrić i Bajri Ćordić umrli su su-
pružnici i sva djeca, pa su se oni nakon
nekog vremena vjenčali i dobili novi po-
rod, kćerke Šerifu i Hajriju, te sinove Su-
lejmana i Ibrahima. “Sjećam se da smo
do moje pete godine živjeli na zapadu
Turske, u gradu Karsiaka, odmah pored Sa suprugom Sebihom
i djecom Eminom,
mora. Bilo je tu još puno Bošnjaka, Ar- Bajramom i Fatimom
nauta, muslimana iz Bugarske i drugih.
Uglavnom najviše je bilo Bošnjaka od po nas državni službenici da se vratimo da su se i otac i majka često dopisivali
kojih su neki bili doseljenici još iz vre- na svoju zemlju ili da je prodamo. Bio je sa svojim rođacima u Ćordićima i Bal-
mena Austro-Ugarske u Bosni i Herce- neki naš Bošnjak Mahmut Kržalić, koji tićima. Nakon Drugog svjetskog rata, u
govini. Otac je bio majstor, godinama je radio kao poreznik, i molio babu da više navrata slali su im pakete pomoći u
se pokušavao baviti poljoprivredom, u ode da to proda, ali babo im je sve to dao kojima je bila odjeća, obuća, platno, igle
čemu u Karsiaki i nije baš imao uspjeha. džaba i nije se htio vraćati u Karsiaku”, za šivenje i pletenje, vosak i dr. Ti paketi
Pokušavao je sijati kukuruz i pšenicu, uz- priča nam Sulejman Sensari. su bili teški po 35 ili 40 kg. Tad se narod
gajati paprike, paradajz, masirače, duhan u Bosni puno mučio. U to vrijeme nije
i ostalo, ali ništa nije htjelo uspijevati jer KONTAKT S ROĐACIMA I LJUBAV ni u Turskoj bilo dobro, ali je bilo puno
je zemljište bilo preslano. Roditelji su če- PREMA U BOSNI bolje nego u Bosni”, kazuje Sulejman i
sto pričali o patnjama za vrijeme Drugog Jedini uvjet koji su turske vlasti po- nastavlja priču o prvom susretu njego-
svjetskog rata, kada nije bilo dovoljno žita stavile doseljenicima bila je promjena ve porodice s rođacima u Bosni. “Tetić
i kada je vladala velika glad. Kad je zavr- prezimena. Tako je Sulejmanov otac uzeo Ibrahim Duraković je sin tetke Šerife,
šio Drugi svjetski rat, odlučili su sve to prezime Sensari. Sulejman je u Ceyha- majčine sestre. On je 1969. godine prvi
ostaviti i preseliti se na istok, da bismo nu završio pet razreda škole i mejtef. O put došao kod nas u Tursku i tad je maj-
se mogli baviti poljoprivredom. Ceyhan svojoj vjeri dosta je naučio i od majke ka Fatima još bila živa. Od tada je prošlo
je grad haman na granici sa Sirijom, na Fatime, koja je bila vrlo pobožna žena i puno vremena dok se ponovo nismo sreli.
putu kojim su donedavno hadžije putovale dobro je učila Kur’an. Od majke je nau- Preko hafiza Muhameda ef. Žutića, koji
na hadž. Tu smo se počeli kućiti ispočet- čio bosanski jezik, dok ni brat ni sestre je studirao u Turskoj, Ibrahim je ponovo
ka, a da smo ostali u Izmiru pored mora, to nisu uspjeli. Otac mu je umro 1962. stupio u kontakt s nama. Nedugo poslije
danas bismo imali pravo bogatstvo, jer godine, a majka 1974. godine. “Od kako toga, 2010. godine prvi put sam došao u
na tim nekad našim posjedima sad cvje- su odselili, ni otac ni majka nisu nikad Bosnu, a potom još dva puta, 2016. i evo
ta kupališni turizam. Kasnije su dolazili dolazili u Bosnu. Međutim, sjećam se sada 2021. godine. Kad dođem u Bosnu,

STAV 24/12/2021 59