Page 64 - STAV broj 355

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (35)
BARIKADA NA ULAZU

U HERCEG-BOSNU

“Dobar dan. Kuda ste pošli?”, upita nas policajac s dozom revnosti koju imaju šalterski službenici koji
moraju mnogo puta ponavljati istu radnju i uvijek biti nasmijani i u dobrom raspoloženju s klijentelom.
“Krenuli smo kupiti nešto namirnica”, sada je govorio Enver. “A imate li propusnice?”, upita policajac. “Kakve

propusnice?”, s čuđenjem upitasmo. “Propusnice Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, odgovori policajac.

Piše: Ammar KULO bicikl. Ne prolazi humanitarna pomoć. i organizirana je proizvodnja, u kakvoj-ta-
Skladišta se brzo prazne. Ne znam koliko kvoj mjeri, na više lokacija. Uskoro će po-
olovica je augusta 1993. godine. se sedmica može izdržati ovako. četi i nova školska godina. U pripremi su
Najvreliji dani u godini. Gori Ovdje su i izbjeglice iz sokolačkih sela, lokacije po selima na više punktova. Na-
ono malo asfalta što nije izlo- sela oko Han-Pijeska, iz ilijaške općine, stavnici će hodati od punkta do punka.
Pkano na uzanoj cesti koja vodi prognani iz samog Olova, odnosno sela Školski objekti su zauzeti ili od izbjeglica
ka Čuništima, Carevoj Ćupriji i dalje ka olovske općine iz doline rijeke Stupča- ili od vojske. Ili su srušeni, poput onih
Zavidovićima (da je neko normalno vri- nice – koja su pala pod agresorsku kon- u samom Olovu. Nema igrališta, ali ima
jeme). Ovako je put prekinut dvadese- trolu. Ima izbjeglih i iz Istočne Bosne – a livada. Nema bazena, ali ima planinska
tak kilometara od Careve Ćuprije, kod sporadično i iz drugih mjesta – koji su se ljepotica Krivaja sa svojim uvalama, vi-
Vozuće, jakog četničkog uporišta, direk- nevidljivom rukom sudbine našli upravo rovima, stijenama, pločama...
tno naslonjenog na Ozren. Ipak, ta uska ovdje na ovim prostorima. Sve je zbijeno,
cesta je spas, omogućava izlaz preko sela zbrinuto u tih dvadesetak-tridesetak sela KAHVA JE SUHO ZLATO
Milankovića, šumskim putevima kroz vr- i naselja na slobodnoj teritoriji uz Kriva- Situacija se dodatno usložnjava. Rat s
leti Konjuha, preko planinskog prevoja ju. Najveća naselja, Solun, Milankovići, HVO-om. Vareš je u neposrednoj blizini.
Mladošavac, na Kladanj, odnosno dalje Čuništa, Kamensko, Careva Ćuprija, pod- Još je mirno mada je nestalo one sarad-
prema Tuzli. I za agresora je ona od kru- nijela su i najveći teret. Udvostručen je, nje protiv zajedničkog agresora. Kakvi to
cijalnog značaja. Ako osvoje tih nepunih negdje i utrostručen, broj stanovnika u vjetrovi pušu? Zar se mogu graditi save-
pedeset kilometara, spajaju Olovske Luke odnosu na prijeratni. Valja sve nahrani- zništva s onima koji su rušili, podjedna-
i Vozuću, spajaju Romaniju i Ozren. To ti, obući, pružiti minimum zdravstvenih ko i katoličke crkve i džamije, prognavši
bi bio taj “rezervni” koridor, osim glav- usluga. U isto vrijeme voditi rat! i Hrvate i Bošnjake iz Posavine, koji su
nog, onog savskog, preko Brčkog. Vjero- Strašan je to pritisak što je pao na ple- rušili Dubrovnik, onima koji su napra-
vatno će uslijediti nova ofanziva četnič- ća vojnog i civilnog rukovodstva. Uprkos vili pokolj u Vukovaru, koji su okupirali
kog agresora. svim limitima, odbrana se uspjela organi- trećinu Hrvatske?!
zirati! Četnički agresor nije zauzeo pedlja Mnogo pitanja bez odgovora. Ipak,
KAKO ŽIVJETI PRIMIRJE već više od godinu, od momenta kada je postoji i, uvjetno rečeno, jedna dobra
Nisu samo visoki Celzijusi ono što zaustavljen na Olovskim Lukama, tek ne- strana te saradnje. Šverceri, u potrazi za
ove dane čini teško podnošljivim. Usijana što više od tri kilometra od samog grad- profitom, ruše sve barijere. U Varešu još
je i politička situacija. Ono čega smo se skog centra u Olovu. Kako? Uz strašan ima robe koju se može kupiti. Drže do
pribojavali desilo se. Počeo je rat između napor, ogromnu žrtvu svih koji su se našli njemačkih maraka. Marka je univerzal-
Armije RBiH i HVO-a. Teška je situaci- na slobodnoj teritoriji i improvizaciju... no platežno sredstvo, neovisno na kojem
ja u Gornjem Vakufu i Mostaru. HVO je Primjera je svugdje. Ratna bolnica se dijelu bivše Jugoslavije nađete. Imamo
osvojio Žepče. Na put progonstva krenut ukopana u zemlju. Ljekari opće prakse nešto tih deviza, a potrebno nam je ulje.
će hiljade civila iz tog gradića. Dodatno, pomalo su sve postali – i ginekolozi i hi- Danas ću s Enverom, suprugom mami-
padom Žepča, u nepovoljan položaj, izo- rurzi, ovisno o potrebi... Kesa, radioama- ne radne kolegice iz Soluna, ići na Rijeku
lirani od ostatka slobodne teritorije, naći ter, zaljubljen u radiotehniku, prepješa- blizu Careve Ćuprije, prijeći na vareški
će se Tešanj i Maglaj. U potpunom okruže- či planinskim putem preko Konjuha do teritorij i pokušati kupiti nešto od neop-
nju neprijateljskih snaga. I ovdje u Olovu, Kladnja, snimi dnevnik RTVBiH, a onda hodnih roba.
na dijelu slobodne općinske teritorije, uz to naknadno pušta s jedinog očuvanog re- “Jesi l’ spreman”, upitao me je Enver
sela na Krivaji, uvukla se nervoza. Dani- petitora na olovskoj općini, onog poviše nešto prije 10 sati, kada se pojavio na ugo-
ma nema struje. Blokiran je protok roba, Bukovog Dola. Gledamo ako ima struje. vorenom mjestu kod Vasvinog restorana.
oružja, municije, medicinskog materijala Muharika spaja pokidane žice i dok traje “Svježe je podmazan lanac”, odgovaram
i prijeko potrebnih lijekova. Nema nafte. granatiranje... Struja mora proći! Nema pokazujući rukom na bicikl. “A što se tiče
Zaprežna kola sada su glavno prijevozno Oslobođenja, ali imaju lokalne Olovske no- nogu, utreniran sam gotov’ ko Maradona”,
sredstvo. Sretan je onaj ko ima makar i vosti. Nema pilane, ali su mašine izvučene smijao se mojim dosjetkama Enver, dok

64 24/12/2021 STAV