Page 60 - STAV broj 355

DRUŠTVO

“Od kako su odselili, ni otac ni majka nisu nikad dolazili
u Bosnu. Međutim, sjećam se da su se i otac i majka često
dopisivali sa svojim rođacima u Ćordićima i Baltićima. Nakon
Drugog svjetskog rata, u više navrata slali su im pakete pomoći
u kojima je bila odjeća, obuća, platno, igle za šivenje i pletenje,
vosak i dr. Ti paketi su bili teški po 35 ili 40 kg. Tad se narod u
Bosni puno mučio. U to vrijeme nije ni u Turskoj bilo dobro, ali
je bilo puno bolje nego u Bosni”, priča Sulejman.

sinovi planiraju kupovati i stanove. Grad sa Sulejmanom jer on je željan razgovora.
S tetićem Ibrahimom Ceyhan danas ima oko 150.000 stanov- “Muž ode na posao, a i ja imam obaveza kod
Durakovićem 2010.
godine nika. Ceyhan i Adana veliki dio Turske kuće, pa on onda satima sjedi sam i gleda
hrane voćem i povrćem, počev od dinja i televizor. Prošli put kad je bio, u Turskoj je
uvijek sam kod Ibrahimove porodice. bostana, preko mandarina, limuna, ma- izveden vojni udar, pa je danima sve pratio
Nažalost, Ibrahim je preselio 2012. godi- slina, pa sve do grožđa. U Bosni su pre- preko televizije. Prvi put kad je dolazio bio
ne, a od tada boravim kod njegovog sina više usitnjeni posjedi, niko nema puno je živ svekar Ibrahim, pa su oni svaki dan
Muharema.” zemlje, a kod nas su parcele od 100, 200 išli negdje, posjećivali džamije, odlazili na
Sulejman Sensari već je odavno u pen- i više dunuma. Kad je o ekonomiji riječ, džumu na Stari grad, onda išli u Čizmiće
ziji. Kaže nam da je od mladosti okrenut u Bosni i Hercegovini je marka malo jača u Cazin, odakle je porijeklom porodica
vjeri, klanja svaki vakat i nastoji da mu od turske lire, ali je u Turskoj jeftiniji ži- njegove supruge Sebihe. Sad često uskoči
je tespih uvijek u ruci. Sa sedam godina vot, namirnice, hrana, stanovi”, tvrdi Su- komšija Dževad Kedić pa s njim popriča
mlađom suprugom Sebihom, djevojački lejman Sensari. i prošeta. Kad sam slobodna, mi se pravo
Cizma (Čizmić), Sulejman je stekao veliku Otkako je po treći put došao u Bosnu, ispričamo i nas dvoje se nekako najbolje
porodicu: sedmero djece, šestero unučadi sa Sulejmanom najviše komunicira Zemira, možemo sporazumjeti, s obzirom na to da
i jedno praunuče. Njihovi sinovi su: Baj- supruga njegovog rođaka Muharema Du- on koristi dosta starih bosanskih riječi. On
ram, Turgut, Nuretin, Mehmet i Džengiz rakovića. Zemira nam kaže da bi voljela da za mlijeko kaže varenika, za kišobran am-
han, a kćerke Emina i Fatima. Sinovi Baj- ima još neko da se više druži i razgovara brela, za avion hereplan. Kako mi je rekao,
ram i Nuretin žive i rade u Njemačkoj,
Mehmet je u Londonu, a Džengiz han u
Turskoj. Peti sin Turgut doživio je nesre-
ću u vrijeme zemljotresa u Turskoj. Dugo
je bio zatrpan pod ruševinama, od čega je
doživio velike traume. Od tada ima strah
od zatvorenog prostora, boji se biti sam i
uvijek neko mora biti s njim. Nuretin je
pohađao Vojnu akademiju u Izmiru, gdje
se školovao za pilota. Danas živi i radi u
Njemačkoj i, pored turskog, govori en-
gleski, njemački, francuski, a pomalo i
bosanski jezik.
Sulejman vrlo rado dolazi u Bosnu i
Hercegovinu, koju smatra drugom domo-
vinom. “Iz cijele naše porodice jedino smo
sin Bajram i ja dolazili u Bužim. Bajram
je dolazio dva puta, a ja tri puta. Ove go- Karsiyaki pored Izmira
dine smo imali plan da se nas četverica
nađemo u Sarajevu, da dvojica sinova iz Ceyhan pored Adane
Njemačke dođu autima, Mehmed avio-
nom iz Londona, a ja iz Adane. Planirali
smo obići Sarajevo i Beograd, te Sandžak,
odakle su neka djeca koja su bila kod nas
u vrijeme studiranja u Turskoj. I na kraju
nismo uspjeli sve to uskladiti. A Bosnu
volim baš k’o i Tursku. Dođem i budem
ovdje duže od mjesec dana. Razmišljao sam
čak da ovdje i kuću kupim. I Bajram voli
doći ovdje. Supruga Sebiha bi rado došla,
ali mora biti sa sinom Turgutom. Djeca
nisu uspjela naučiti bosanski, ali svi vole
Bosnu. Imamo dvije kuće u Ceyhanu, a

60 24/12/2021 STAV