Page 69 - STAV broj 355

povjesničaru Radoslavu Lopašiću, koji
u to vrijeme skuplja građu za knjigu Bi-
haćka krajina. Babonići-Blagajski vlada-
li su mnogim posjedima i gradovima iz-
među Une i Korane sve dok Osmanlije
ne zauzeše ovaj kraj, ali, koliko to barem
historija zna, nikada nisu bili vlasnici ni
imanja ni grada Hresna, izgrađenog na
desnoj obali Gline, pa nije jasno kako je
ova povelja dospjela u njihov arhiv.
ZAMETANJE PARNICE
Trideset osam godina prije svečanog
potpisivanja kupoprodajnog ugovora nad
Unom, nad jednom daleko većom i zna-
čajnijom rijekom, sekretar jednog od naj-
poznatijih evropskih kraljeva iza škripe
svoga pera ostavlja ime Hresno. Piše on
“de Resnek”, pod slavenski, onako kako ga
zovu s one strane granice, Hrvati, Resno,
sasvim razumljivo i bez i tračka sumnje da
ipak ne bi možda moglo biti riječi o ovom
Hresnom na rijeci Glini pored Velike Kla-
duše, nad samom granicom, na bosanskoj
strani. Tada kralj Bela IV izdaje povelju
kojom potvrđuje da je za vijeke vjekova
poklonio hrabroj braći Kreščićima, svoj
trojici, i Kreči i Krupiši i Raki, plemići-
ma i kraljevskim dvorjanicima koji mu
spasiše glavu pred najezdom Tatara, ze-
mlje koje se otad imaju zvati Kreščićke i
na kojima će njihovi potomci podići gra-
dove Podzvizd i Vrnograč. Belina povelja
prostrano kreščićko imanje smješta oko
Topuskog, blizu plemena Žalačkog pod
Petrovom gorom, tik do zemalja pleme-
na Hresanskog.
Sto četrdeset pet godina nakon što je
fra Loketus prodao Gošću, pri čemu mu
je jedan od svjedoka bio kolega fra An-
drija Gualjeromi od Hresna, pojavljuje
se međašni list koji tačno ocrtava granice
imanja hresanskog. Molbu da mu se pre-
cizno ocrtaju hresanski posjedi podnio je
Toma prior Vranski. O važnosti ove mol-
be, ali i samog hresanskog imanja, a mož-
da ponešto i o silovitosti razmirica koje
su crkveni ljudi vodili sa svojim susjedi-
ma, govori podatak da je kao svjedok va-
ljanosti iscrtanih međa, skupa sa svojim
službenicima i crtačima, i kao potpisnik
međašnog lista, iz Kralja kod Bihaća lično
došao velmoža Petar Kobasić, a iz Zagre-
ba kanonik gradski Stjepan. Jesu li se to
Kobasići, vladari Brekovice, poznati po
svojoj lakomosti na imanja i zemlje sla-
bašnih, pa i na one crkvene, pomamili i
za zemljama hresanskim? To pitanje, ba-
rem za sada, ostaje bez odgovora.
Ali, ako se razmotre prilike iz doba
kada su Osmanlije počele udarati na kra-
jeve između Korane i Une, odgovor na
prethodno pitanje, čini se, nameće se
sam. Oni historičari koji su cijelog živo-
ta preturali po dokumentima ostalim iz

STAV 24/12/2021 69