Page 70 - STAV broj 355

DRUŠTVO

tog doba kazuju da su u to vrijeme, pri-
je nego će početi da padaju same utvrde,
najviše stradala imanja viteških redova i
manastira. I ne samo od Osmanlija već
i od domaćih plemenitaških porodica i
njihovih nezaježljivih prvaka. Kako je
gotovo stogodišnja bitka za ove grado-
ve odmicala dublje u historijsko tkivo,
tako su plemići postajali sve siromašniji,
a mnogi izgubiše cijela imanja i najtvrđe
utvrde nakon pada Knina, Krbave i Like
u osmanske ruke. Oni se tada okomiše
na posjede slabijih plemića i na crkvena
imanja koja u početku dobivahu da na-
plate iz njih ratne troškove, a na kraju ih
potpuno prisvojiše.
Naravno, ni Topuska opatija ne bi po-
šteđena sveopće otimačine. “Za turskih
provala zavlada pravo razsulo u bogatoj
opatiji topuskoj i na imanji vitezova sv.
Ivana.” Kažu da su pripadnici reda sv. Cijela porodica izumrije s Ivanovim si- da im pored onakvog muškarca ništa na
Ivana nekako i držali imanja na okupu nom Stjepanom. svijetu ne treba do dobar vinograd, kao
dok je bio živ čuveni biskup Petar Beri- Iako je, onakav vispren i poduzetan onaj Stjepanov u Svinjaku, i da se cijelog
slavić, koji je i sam bio prinuđen da grad i pun stvaralačke energije, potpuno ob- života ne trijezne i ne izlaze iz postelje.
na Petrovoj gori preda Frankopanima, a novio imanje i podigao takve vinograde
grad Hresno, s cijelim imanjem, da zalo- da im i Dalmatinci zaviđahu, te je s njih BORBA ZA GRAD
ži Ivanu Križaniću, kapetanu tvrđave na vozio vina čak na budimski dvor, iako Već za koji mjesec, a da se sva ona
Klisu ponad Splita, kako bi se iz priho- umrije mlad i u naponu snage, kada već ogovaranja po hrvatskim salonima još i
da podmirila “tražbina od 1.000 forinti svi u polušapatu govorahu da im je Bog ne stišaše, pokaza Ivan Ajtić da je i mu-
na kapetanskoj plaći”. Ali, 1519. godine, poslao čovjeka koji će znati odbraniti po- dar barem onoliko koliko i lijep. Nije taj
kada biskup Berislavić pogibe u bici pro- sjed i grad od janjičara i s velikom strep- imao namjeru provesti ostatak svog života
tiv Osmanlija kod Korenice i tijelo mu njom svakodnevno pogledaše krišom na opijen vinom sa Stjepanovog vinograda u
snesoše u Bihać, i ne ohladi se u grobu, trbuh njegove supruge Ane očekujući zagrljaju njegove udovice, niti je do tad
a poče bespoštedno čeputanje posjeda nasljednika, ipak ga ne oplakivahu dugo. besposleno sjedio u svojoj utvrdi na poto-
koje je do tada štitio snagom svoje hariz- Nisu ispili ni preostalo vino u hresanskim ku Buzetu pored Topuskog. Skovao je taj
me. Ostavši bez imanja i grada Nebluja podrumima a već ga potpuno zaboraviše. plan, čiji se tajanstveni konci pred očima
između Bihaća i Korenice, po kojem se Već druge godine, ne iznijevši ni crninu salonske javnosti počeše razmotavati prije
svi Križanići pisahu do tada Neblujski, kako je Bog zapovjedio, njegova udovica nego je na red za ogovaranje došla priča
Ivan Križanić potpuno zavlada Hresnom se preuda. Svojom udajom izazva pravu o medenom mjesecu mladih supružnika
i poče se zvati Ivan od Hresna i naposljet- salvu čuđenja: samo mjesec prije nego će Ajtića. Ishodi on u kralja Ferdinanda pri-
ku Ivan Hresanski. ponovo lice prekriti nevjestinskim ve- volu da mu žena Ana može pridržati dio
Uskoro se pokaza da tuđa nevolja ni- lom potvrdila je ona pred zagrebačkim Križanićevih dobara i “dade se svečano
kom ne može biti sestra. Ne prođe ni pu- kaptolom ugovor koji je godinu ranije, uvesti u uživanje Hresna”, i po kraljev-
nih trideset godina a na ovom svijetu ne netom nakon muževe smrti, potpisala s skom i po kaptolskom povjereniku.
ostade niko ko bi se imao zvati Hresanski. Gašparom Šubićem Peranskim, plemićem Sve uši sad su bile uprte prema Perni.
oženjenim kćerkom njenog punca Ivana Očekivao se odgovor Šubića Peranskih,
Križanića, sestrom njenog muža Stjepa- za koje se kazivalo da su makar po tankoj
na, njenom zaovom Katicom. Po saloni- liniji potomci Hrvoja Vukčića Hrvatinića,
Pa i tad ni Stjepan ni Ivan ma plemenitaških dvora iščuđivali su se vojvode bosanskog i hercega splitskog, i
ne imadoše srca da razruše osobito tome što je u ugovoru pisanom da im je zbog toga krv vrela kao usklju-
grad za koji se njihov otac glagoljicom, na maternjem jeziku, staja- čala komina. Ali ne bi silovitog odgovo-
ra i ne potegnu se mač. Gašpar Peranski
lo da “jednu polovinu Hresna može Ana
zalagao cijelim svojim uživati dok je udovica, a ako bi se pak odgovori mudro. On se osloni na svoje
životom i koji ih je podsjećao opet udala, da ima svoj dio Hresna ustu- moćne rođake Zrinske. Budući da je bio
piti rodjaku, pridržavši samo kao svoju
kapetan u službi bana Nikole Zrinskog,
na vitezove templare. Iz dana vlasnost imanje Zamršje i vinograd u ovaj se sasvim zauze za njegovu pravicu.
u dan odgađaše rušenje i Svinjaku”. Među plemenitaškim ženama Potegnu Nikola skroz do Praga, zlatnog,
i udavačama tih mjeseci kružilo je samo
kako su ga tada zvali, i kod kralja Ferdi-
ko zna dokle bi tako da ga jedno ime – Ivan Ajtić. Svaka je htjela da nanda isposlova posebnu povelju. Njome
Osmanlije ne zapališe jedne vidi lice i stas i da premjeri manire takvog zalaže Hresno Gašparu Šubiću Peranskom
muža koji je sposoban ženi, povrh svega
na ime 1.000 forinti kapetanske plate. I
julske večeri kada ognjene udovici, zavrtjeti pamet do te mjere da Gašpar Peranski bude uveden u posjed
lopte iz katapulta zaparaše se odrekne cijelog bogatstva, a one koje svečano, i po kraljevskom i po kaptolskom
su ga imale prilike vidjeti govorahu im
povjereniku, ali, za razliku od njegovog
nebom kao usijane komete. da bi isto učinile kao i Ana Križanićka i takmaca, podrža ga sva obližnja vlastela,

70 24/12/2021 STAV