Page 33 - STAV broj 175
P. 33
Sergej Šta muči
Trifunović Nenada Velu
u ulozi “svi
su oni isti” Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Saraje-
vu, koji je u javnu raspravu uputio Senat Univerziteta, izazvao
Nekako je postalo pravilo da posjete regionalnih je oštre kritike s već dobro poznatih adresa. Ne manjka malicioznih
javnih ličnosti ili uopće poznatih lica našoj državi tumačenja samog povoda zbog kojeg je Kodeks napravljen, kao ni
moraju proći u njihovom komentiranju bosanskoher- onoga što se njime želi postići, a negativnih komentara nisu pošte-
cegovačke stvarnosti, posebno političke. Ma kako đene ni osobe koje podržavaju donošenje Kodeksa. Sve se pokuša-
u nju bili neupućeni. Mada je od prestanka posto- va staviti u kontekst navodnog udara na nečija “prava”. No, prava je
janja SFRJ prošlo 26 godina, mnogi od njih još se istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih
ponašaju i djeluju kao da živimo u istoj državi i dije- koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazova-
limo iste svjetonazore. Potiču li ih na to organizatori njem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.
događaja na kojima ovi učestvuju, ili se sami nala- Upravo su takvi najviše kriknuli, a ovdje izdvajamo reakciju Nenada
ze pozvanim da prospu svoje bisere mudrosti pred Veličkovića, profesora srpske književnosti na Filozofskom fakultetu
ovdašnju publiku, nije baš sasvim jasno, ali nikako Univerziteta u Sarajevu, koja ponajbolje otkriva prave pobude ne-
da nas uskrate za svoje komentare. Ovih je dana to osnovanih kritika. Služeći se već izlizanim postmodernim moralnim
učinio i Sergej Tirfunović. Valjda se oporavivši od relativizmom, Veličković problematizira kodeks tvrdeći da su ga do-
“skandala” od prije sedam godina, kada je u Sara- nijele osobe koje bi da nameću “vlastite vjerske, konzervativne i pa-
jevu fotografiran s majicom podrške Jovanu Divjaku, trijarhalne aršine”, a sve radi toga da “skroje prihvatljivo ponašanje
za šta se dugo pravdao srbijanskoj i srpskoj javnosti i odijevanje”. Veličković tvrdi da je riječ o nametanju partikularnog
tvrdeći da nije znao o kome je riječ, ovaj se put od- morala i etike, tačnije da se oni pokušavaju promovirati u općepri-
lučio za staru dobru taktiku podjele krivice na ravne hvaćene civilizacijske norme, što je po njegovom mišljenju floskula,
časti. Tako nam je Trifunović, gostujući na manife- jer takav moral, etika i norme ne postoje. No, da Veličković zapravo
staciji “Mostarsko ljeto”, saopćio: “Cijela ova ekipa, tako ne misli, otkriva nam žaleći što Univerzitet u Sarajevu nije “prva
Dodik, Čović i Bakir, svi bi oni negdje zapalili i uži- linija odbrane naučnih principa i univerzalnih humanističkih vrijed-
vali u tim parama koje su pokrali, ali sad, jebiga, ne nosti pred klerikalnom restauracijom sekularnog društva”. Kako je
mogu... I njima je više prekipjelo, samo je pitanje šta moguće da za Veličkovića istovremeno ne postoje bilo kakve opće-
su dalji koraci.” prihvaćene civilizacijske norme, moral ili etika, a da postoje izvjesne
Ovakve jeftine floskule tipa “ko nas bre zavadi”, u univerzalne (tj. zajedničke svima, bez izuzetka) humanističke vrijed-
najboljem stilu jugonostalgike, možda jesu dopadljive nosti, pogotovo kada imamo stotine tumačenja termina humanizam
izvjesnoj vrsti publike koja voli jednostavne skečeve, (npr. marksistički humanizam)? Naravno, riječ je o tome što Velič-
ali su poprilično sramotne za bilo kakvog ozbiljnog ković ne plače zbog narušavanja bilo čijih i bilo kakvih prava jer ih
umjetnika, koji bi valjda trebao imati određenu inte- Nacrt spomenutog Kodeksa ne ugrožava, nego žali što on, njegovi
lektualnu vitalnost i umjetnički integritet. Barem u ta- sponzori i ideologija koju zastupaju nisu u situaciji da donose pravila
kvoj mjeri da izbjegava priprosta pojednostavljivanja, pa da nam nameću vlastite “univerzalne humanističke vrijednosti”.
da razumije šta je bezrazložno klevetanje i koliko je
intelektualno nepošteno izjednačavanje onoga što Sastavio: M. D.
se izjednačiti ne može.
STAV 12/7/2018 33
