Page 28 - STAV broj 152
P. 28

Bespuća internetske zbiljnosti

Bazduljanje ka dnu                                                                                   fenomenu zvanom “bazduljanje”, samo što je
                                                                                                     u slučaju bazduljanja više riječ o mentalnom i
Ako u leksikonu pogledamo značenje rije-         je krivudava pa se traže usputni oslonci i od-      duševnom posrnuću, a manje o fizičkom sta-
    či “bauljanje”, možemo pročitati da ona      morišta, prvo visoki i okomiti, pa sve niži i tako  nju. No, simptomi su isti: poremećena percep-
označava “stanje poremećene percepcije           naniže, sve dok se svijest ne isključi, a tijelo    cija, abnormalne perspektive, nemogućnost
koju obilježava uvrnuta perspektiva. (...) Ne-   preoterećeno gravitacijom potone do horizon-        prepoznavanja prioriteta sa stalnom spira-
mogućnost određivanja i prepoznavanja pri-       talne ravni”. Ovakva definicija gotovo potpu-       lom pada na sve niže oslonce, i tako sve do
oriteta (...); u takvom stanju putanja kretanja  no odgovara i još jednom poprilično novijem         krajnjeg stadija isključivanja bilo kakve s(a)
                                                                                                     vijesti. Upravo je to ono što se dešava kolu-
                                                                                                     mnisti Oslobođenja Muharemu Bazdulju, po
                                                                                                     kojem je ovaj fenomen uostalom i dobio ime.
                                                                                                     Početna andrićevština kod Bazdulja uznapre-
                                                                                                     dovala je do ozbiljne srbofilije, da bi se zatim
                                                                                                     spirala propasti nastavila do toga da Bazdulj,
                                                                                                     u društvu s Emirom Kusturicom, uručuje knji-
                                                                                                     ževne nagrade dvostrukom četničkom vojvodi
                                                                                                     Bori Čorbi, i to nigdje drugo nego u dvostruko
                                                                                                     poklanom Višegradu, danas skoro potpuno
                                                                                                     etnički očišćenom od svojih bošnjačkih sta-
                                                                                                     novnika. Posmatrajući brzinu i žestinu ovakvog
                                                                                                     moralnog posrnuća, izgleda da je bazduljanje
                                                                                                     fenomen takvog autošovinističkog potencijala
                                                                                                     da može parirati čak i kusturičenju.

Karadžićevim stazama revolucije

Mario Karamatić ona je vrsta poli-                                                                      najnovije vrlo su simptomatične. U
     tičke pojave kojoj biste se rado                                                                   prvoj od njih Karamatić, napadajući
nasmijali, no niste sigurni je li više                                                                  Komšića, vergla nešto o “balijama”,
smiješna, tragična ili opasna. Pogo-                                                                    istovremeno poručujući Bošnjacima
tovo zato što smo se već jednom u                                                                       da se “ne trebaju ljutiti što ih dru-
nevjerici smijali, tada ridikuloznim,                                                                   gi nazivaju balijama”, te da počiste
durmitorskim pjesnicima koji su slič-                                                                   “baliluk u sopstvenim redovima”. U
no prijetili, a znamo kako je to zavr-                                                                  drugom statusu gotovo sasvim pre-
šilo. Iako Karamatić, koji je nekakva                                                                   uzima nekadašnji nastup Radovana
mješavina ruralnog Ivana Pernara i                                                                      Karadžića, te neuvijeno prijeti Boš-
Rajka Vasića, služi uglavnom kao ko-                                                                    njacima da im “međunarodna za-
risni seoski idiot politike Čovićevog                                                                   jednica neće biti naklonjena kao do
HDZ-a, govoreći naglas ono što                                                                          sada” jer se “odnos prema islamu i
Čović radi političke korektnosti ne                                                                     muslimanima poremetio”. Šta reći,
smije, ipak ne treba zanemariti po-                                                                     osim da se nadamo da nam Mario
priličnu podršku koju takav Karamatićev govor mržnje dobija na         neće zamjeriti ako ga nazovemo šovinistom, a da nam njegovi
društvenim mrežama. Duga je lista njegovih šovinističkih verbal-       sunarodnjaci neće uzeti za zlo ako im poručimo da je vrijeme da
nih dijareja i srodnih stupidarija kojima zabavlja javnost, ali dvije  počiste takve budale iz vlastitih političkih redova.

Kako (neo)komunistički komesari
razumiju demokratiju

Zanimljivo je pročitati kako Irfan Čengić, generalni sekretar SDP-a BiH, shvata svrhu,
    ulogu i funkciju stranaka kao političkih organizacija. Pogotovo kada je neka stranka
na vlasti. Za Čengića je partija jednako vlast, jednako država. Krajnji rezultat takve ra-
čunice može biti samo zaključak: “Država – to sam ja.” Iako je takvo razumijevanje po-
litičkog djelovanja i same svrhe političkog organiziranja sasvim u skladu s komunistič-
kim nasljeđem koje SDP baštini (što u SDP-ovom slučaju, pored ideologije, uključuje
i imovinu), ipak je takav svjetonazor neprimjeren za moderna vremena u kojima živimo.
Vrijeme je da SDP konačno naštima svoj mentalni sat i uđe u 21. stoljeće.

28 1/2/2018 STAV
   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33