Page 30 - STAV broj 152
P. 30
politika
Ratni put brigadira Armije RBiH Seada Rekića (4)
Zvali su ih “Rekićevci”
i bili su među najboljim
jedinicama 3. korpusa
Sead Rekić u 3. korpus dolazi krajem 1994. godine, nakon što je godinu dana i šest mjeseci proveo
u pritvoru i nakon što je od sarajevskog Vojnog suda oslobođen od teških optužbi da je kao KOS-
-ovac radio za neprijateljsku stranu. Bio je to vrlo obiman proces koji su montirali u sarajevskoj Službi
državne bezbjednosti i temeljen na pravno neodrživoj i nelegalnoj izjavi koja je od Rekića iznuđena
nakon najtežeg dvomjesečnog mučenja. O tome smo pisali u prošlim nastavcima ove napete ratne
priče, a čini se da je 3. korpus napokon ispunio Rekićeva nadanja o tome kako bi se Armija RBiH
trebala boriti protiv neprijatelja. Rekić je zadobiveno povjerenje u 3. korpusu posve opravdao i još
jednom u borbi demonstrirao koliko su duboke i nepravedne bile obmane o njegovoj ratnoj ulozi
Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ formira jednu elitnu jedinicu koja bi bila u boksu i koji još uvijek drži do svoje fi-
urednik@stav.ba nosilac tih aktivnosti. Ove informacije zičke spremnosti pa nam je u šali ponu-
saznajemo iz teksta Komandosi za uzor, dio da to demonstrira s hiljadu sklekova.
Septembra 1995. godine, u jednoj koji je u oktobru 1995. godine za armij-
od većih napadnih operacija u ske novine Patriotski glas o Rekićevoj jedi- Rekićevi borci i saborci iz 3. korpu-
ranim jutarnjim satima, dok se nici napisao Adnan Džonlić. U akcijama sa, dakle, i danas, nakon 23 godine, ima-
borci raznih jedinica 3. korpu- na širem području zone odgovornosti 3. ju samo riječi hvale za njega, kao što su
sa pripremaju za napad, pripadnici 3. di- korpusa 1995. godine oslobođeno je više imali i 1995. godine. Džonlić je tada po-
verzantskog odreda već se danima nalaze stotina kvadratnih kilometara, zarobljen zitivistički zapisao da mu se Rekić učinio
duboko iza neprijateljskih linija, u nepre- ogroman broj MTS, a neprijatelj je imao kao “poprilično zagonetna, ali ne i kon-
glednim planinskim šumama. Utrenirani i velike gubitke u ljudstvu. Naravno, nas troverzna ličnost” te dodao da u nijednoj
su i obučeni da neprijatelju priđu na bli- ovom prilikom, prije svega, zanima dje- jedinici Armije nije do tada susreo “takvo
sko odstojanje te skamenjeni i zakamufli- lovanje jedinice koju vodi Sead Rekić, ali povjerenje i privrženost boraca svom ko-
rani koliko je god potrebno, čekaju znak treba naglasiti da ju time nipošto ne iz- mandantu”. Na Džonlićevo pitanje zašto
ili priliku za borbu koju je uvijek započi- dvajamo iz uspjeha koje u akcijama 1995. ih zove “djeco”, umjesto Rekića, odgovara
njao njihov komandant oslanjajući se na godine ostvaruju ostale jedinice, brigade diverzant Germa: “On nema ni auta, ni
instinkt i birajući najpogodniji trenutak. i divizije 3. korpusa. stana, ni odmora, ima nas, i ponavljam –
Sve je gotovo za nekoliko minuta, a nepri- samo nas! Živi s nama u logoru i dijeli s
jatelj uopće nije svjestan šta ga je snašlo. NUDIM VAM SAMO BORBU, nama sve – naše probleme, naša nezado-
KRV, ZNOJ I SMRT voljstva i zadovoljstva.”
Prošli su zahtjevnu obuku, kriteri-
ji su bili jasni – “uništiti neprijatelja ili “Ja sam čuo da će u toj jedinici biti Međutim, nekadašnji komandir di-
biti uništen”. Svi su morali imati ispod 27 najžešće, da je opaka obuka, a da je ko- verzantske čete Mrki (u aktivnoj je vojnoj
godina života, izuzetne fizičke spremno- mandant specijalac. Odmah sam pri- službi kao oficir, a puno je ime poznato
sti i psihološki stabilni, a izbor koman- stao. Prvo što sam čuo od Rekića bilo redakciji), koji je tada imao nepunih de-
dosa i njihova dodatna obuka imali su je: ‘Nudim vam samo borbu, krv, znoj i vetnaest godina, za Stav otkriva da je bilo
eliminacijski karakter. Dolaskom Seada smrt!’ Dobro mi je to zvučalo, a jedini- i ubacivanja sumnje u njihove redove.
Rekića u 3. korpus počinje kružiti priča ca je ispunila moja očekivanja. Kad sam “Doturali su do nas medijske informaci-
da dokazano najbolji i najhrabriji mom- prije nekog pitao šta nam nude, rekli su je koje su pisali neodgovorni novinari. I
ci iz ostalih jedinica bivaju regrutirani i da nam nude cigare. Danas imam 51 go- nama neki ‘sa strane’ donose članke u ko-
pozivani u “nekakvu specijalnu jedinicu dinu i opet bih sve isto uradio. Poginuo jima piše da je naš komandant KOS-ovac
o kojoj niko ništa ne zna”. Rekićev zada- bih za Rekića iste sekunde. On mi je kao i da je uradio neke strašne stvari. To nas
tak bio je da aktivira diverzantske aktiv- drugi otac. Ono što pišu o njemu mi je je zbunilo i morali smo to probaviti. Ima-
nosti u zoni odgovornosti 3. korpusa i da lična uvreda i nemam više ništa drugo za li smo sastanak na kojem smo analizirali
reći”, kaže diverzant Nedžib Skomurac, sve što smo s komandantom prošli i kako
koji je prije rata bio jugoslavenski prvak da se općenito postavimo u vezi s onim
šta su stavili pred nas. Zaključili smo bez
30 1/2/2018 STAV