Page 33 - STAV broj 152
P. 33
Major Ahmed Odžakčić, načelnik Štaba operativne grupe “Bosna” i načelnik
operativno-nastavnog odsjeka u komandi 35. divizije 3. korpusa Armije RBiH
U glasine o Rekiću nismo vjerovali
i imao je naše puno povjerenje
Moje poznanstvo sa Seadom Rekićem da- mig radili sve što je od njih traženo. Zbog
tira od kraja 1994. godine, kada se pojavio specifičnosti diverzantske jedinice koju
na našem ratištu. Odmah sam vidio da se je vodio, za mnoge stvari se ne zna da
po svim karakteristikama radi o profesional- su urađene, ali on nikada nije tražio neko
nom vojniku. Uvijek je imao dodatni motiv priznanje kojim bi sebi dizao rejting, što
u odnosu na ostale starješine jer je tražio je bila jedna od njegovih kvaliteta. Pravio
efikasna i korisna rješenja koja su podra- je i planove sadržaja rada i obuke, studi-
zumijevala da se s malim snagama naprave ozne planove neposrednih akcija, iscrpna
veliki rezultati. U tom je smislu tražio diver- izviđanja, predavao se svim bićem da se
zante u postojećim sastavima jedinica na napravi uspjeh. Što se tiče optužbi da je
našem ratištu. Tražio je kvalitetne i hrabre KOS-ovac, mi tome nismo pridavali pažnju.
borce, a oni su mu bili predlagani ili su se U te glasine nismo vjerovali i imao je naše
sami prijavili. Napravio je jedinicu koja je puno povjerenje. Uvijek je bio profesiona-
postizala rezultate, a imao je podršku i po- lan, korektan, ali bih dodao i human jer je
vjerenje komandanta 3. korpusa te ostalih imao veliki osjećaj za sirotinju, za ranjeni-
oficira. Ta jedinica bila je nevjerovatno dis- ke... Njegova upornost, njegovo ponašanje i
ciplinirana. Rekić nikada nije podizao glas njegova ljudskost potpuno demantiraju sve
kao neki oficiri, a borci su samo na njegov glasine koje su o njemu kružile.
iako su do nas dolazile dezinformacije o to su bošnjački borci i bošnjački narod”, vjerovali Rekiću, ne bi mu takve zadat-
KOS-u i slično. Deblokada Maglaja bila sjeća se Rekić. ke povjeravali”, naglašava Šole, a njegovi
je jedan upečatljiv ratni podvig. Na našem saborci dodaju da je komandant od njih
smo potezu ostvarili uspješni prodor na Ekrem Solo zvani Šole tražio je jedini- tražio da sudjeluju u planiranju akcija sa
Blizni, dio jedinice je ostao na osigurava- cu gdje će imati dobru i kvalitetnu obuku. svojim prijedlozima.
nju zarobljenog naoružanja i objekata, a Bio je u “Lastama” i čuo da se traže borci Borci se slažu u jednom: da je nakon
nas 15-ak je nastavilo na Maglaj. To nije za Rekićevu jedinicu te im se priključuje svega što su prošli situacija za boračku
bilo predviđeno u planu operacije, ali ko- nakon provjere sposobnosti. populaciju općenito ponižavajuća, a njima
mandant donosi odluku da krenemo i mi je dodatno poniženje način na koji se
smo deblokirali Maglaj. Tada smo zaro- “Komandant je ranjen umjesto mene. medijski diskvalificira njihov komandant.
bili nekoliko vojnika. Srpski vojnici su Bila je to posljednja operacija 9. oktobra Bez obzira na to, tvrde da je takva sud-
zaostali za svojima i ostali odsječeni. Ja na Starčevoj Kosi. Išli smo u napad, ko- bina Bošnjaka, a svoj patriotski naboj
sam ih uočio, a komandant iza njih ispa- mandant prelazi na čelo, a ja se povlačim nisu izgubili. Uz izražavanje poštovanja
ljuje dvije nitroglicerinke i nas dvojica uz nazad i odmah zatim neprijatelj otva- i zahvalnosti šehidima 3. diverzantskog
taktičko prebacivanje zarobljavamo iste”, ra vatru na nas. Tada je ranjen s još dva odreda 3. korpusa – rahmetlijama Beri-
sjeća se Bedin. No, to nije sve, jer Rekić naša momka”, sjeća se Šole, koji tvrdi da nu Kovačeviću, Fetahu Junuzoviću Feti,
ulazi u neprijateljsko utvrđenje i ne puca je obuka, osim fizičke i psihičke spreme, Senadu Mustekiniju, Demiru Demirovi-
jer niko i ne pokazuje znakove otpora, i podrazumijevala i jaku disciplinu u po- ću – možda je za kraj najprimjerenije ci-
to nije ni potrebno. Štaviše, srpski vojni- štivanju Ženevskih konvencija. Rekić ni- tirati pasus u uvodnom djelu Patriotskog
ci ih dočekuju s riječima: “Dobro došli, šta nije prepuštao slučaju, a njegovi borci glasa iz oktobra 1995. godine koji je taj
oslobodioci, hajd’ da popijemo!” tvrde da su iscrpna izviđanja i planiranja list počasno stavio uz sliku Seada Rekića
akcija trajala ponekad dan, ponekad sed- i njegovih boraca:
“Slušajte, kao što sam rekao, cijenim micu ili čak i više. Šole je bio pripadnik “Heroizam na bosanskim prostorima
ja kad je neprijatelj hrabar, ali ovdje sam komande diverzantskog odreda i pomoć- ne može se objasniti bilo kakvim racio-
cijenio i to što su me kupili na jedan inte- nik za obavještajne poslove. nalizmom. To je zov domovine iz srca
ligentan način. Naravno, oni su se predali bošnjačkog ratnika, prkos i htijenje, po-
i time bili sigurni za svoj život, ali su se “Ranjen sam dva puta, a trebate zna- nos i obraz Bošnjaka. Ovi hrabri momci
prilagodili napetoj situaciji i tako je opu- ti da smo svi išli u borbu, svi. Ostajali su simboliziraju najsvetije ciljeve za koje se
stili. Treba i za to hrabrosti. Uglavnom, samo logističar i kuhar. Jedinica je vrlo istrajno bori naša Armija – oni su oslobo-
mi smo po deblokadi Maglaja otišli u jed- brzo stekla ugled. Vjerujem da je to bilo dioci, patriote, borci, sinovi Bosne. Riječi
nu sportsku dvoranu gdje je organizirano zbog komandanta. Bilo je tu i raznih po- o herojstvu najčešće liče na isprazne fraze
slavlje u našu čast. Dočekali su nas naši kušaja da se jedinica destabilizira, a mož- i neumjerenu patetiku, ali u slučaju ovih
s razvijenim pitama i pićem, baš je bilo da je ružno reći s ove distance, ali vjeru- momaka, to je sušta stvarnost, zbilja koja
veselo, a s nama su bili zarobljeni srpski jem da je od nekih bilo i ljubomore. Ali se ne može i ne smije prešutjeti. Zato, afe-
vojnici koji su također počašćeni od na- moram reći da je imao veliko povjere- rim, momci!” n
roda i priključili se općem slavlju. Eto, nje od starješina. Nije bila Armija RBiH
1995. godine mačiji kašalj, a mi smo do-
bivali teške i najteže zadatke. Pa da nisu
STAV 1/2/2018 33
