Page 37 - STAV broj 152
P. 37
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Pazi šta pišeš, možda se nekom svidi
Zatvorski život
Alije B.
Jedne nedjelje, nakon opetovanog Vasićevog izljeva antikomunizma i
Piše: antiislamizma, rekao sam mu da ću knjige ipak birati spram vlastitog ukusa,
Sadik Ibrahimović jer je, očito, njegova, Vasićeva, intelektualna oštrica, uslijed predanog
čitanja ksenofobne i rasističke literature, ne samo otupjela nego i zahrđala;
Ni slutio nisam da će nekoliko da s nedovršenim intelektualcima, sužene, jadne percepcije i uma
tekstova u kojima sam tematizi- nadojenog mržnjom, ne želim imati nikakvog posla i da se, ma koliko to
rao političku emigraciju u mojoj Vasiću paralo srce, ne zovem Ilija, niti ću se ikada tako zvati
užoj i široj porodici rezultira-
ti desetinama telefonskih poziva (listom Vujkov i ja čitamo knjige pozajmljene iz Albancima, o naglom snaženju musli-
dobronamjernih, moram to naglasiti), zatvorske biblioteke, a nakon prozivke i manskog ‘faktora’ u Jugoslaviji kojeg je,
presretanjima na ulici, nuđenjem obilja gašenja svjetla, tiho razgovaramo o ‘za- zarad dobrih odnosa s državama islam-
materijala vezano za politički progon ove branjenim’ temama. Tokom vremena, skog svijeta, svjesno i, prema Vasiću, pot-
ili one osobe, te, nije teško pogoditi, mol- saznao sam da je Vujkova u zatvor dove- puno pogrešno forsirao Tito, jer koncept
bama da političko stradalništvo određene la opsesivna sklonost ka filozofskom si- jugoslavenskog društva, kako je rekao,
osobe uobličim u novinski tekst. stemu francuskog marksističkog filozofa trebao bi stremiti evropskim, demokrat-
Henrija Lefebvrea, preciznije, Lefebvre- skim i hrišćanskim vrijednostima, a ne
Svjestan u šta sam upao, a ne htiju- ova ideja totalnog čovjeka koju je Vujkov orijentalnim, gdje, osim nafte koja Tita
ći nikoga uvrijediti, čupao sam se kako oduševljeno preuzeo, razvio, produbio najviše zanima, kulture i civiliziranosti
sam znao i umio, govorio kako su mi se i, mimo nastavnog programa, zažareno nikad nije ni bilo.
ti tekstovi “oteli”, kako takvo šta nije u prezentirao zbunjenim studentima, a, Jedne nedjelje, nakon opetovanog Va-
fokusu moje spisateljske pažnje, no, ipak, nedugo potom, i nešto manje zbunjenim sićevog izljeva antikomunizma i antiisla-
neke od zatvorskih ili postzatvorskih za- agentima DB-a. mizma, rekao sam mu da ću knjige ipak
pisa nevoljko sam uzeo i pročitao. Teške, birati spram vlastitog ukusa, jer je, očito,
mučne priče i uglavnom ispisane rukom ‘Totalni je čovjek slobodan pojedinac njegova, Vasićeva, intelektualna oštrica,
polupismenih, neobrazovanih ljudi. Ipak, u slobodnoj zajednici. On je individual- uslijed predanog čitanja ksenofobne i ra-
zatvorska bilješka izvjesnog Alije B., ispi- nost rascvjetana u beskonačnoj raznoli- sističke literature, ne samo otupjela nego
sana na dva iskrzana i kao vosak požutje- kosti mogućih individualiteta. Totalni je i zahrđala; da s nedovršenim intelektu-
la papira, privukla mi je pažnju, a auto- čovjek granica u beskonačnom’, objašnja- alcima, sužene, jadne percepcije i uma
rova ganutljiva želja na kraju teksta, kao vao je Vujkov isljednicima koji, dakako, nadojenog mržnjom, ne želim imati ni-
i evidentna erudicija, nije me ostavila pojma nisu imali o čemu govori, ali su u kakvog posla i da se, ma koliko to Vasi-
ravnodušnim: sintagmama ‘slobodan pojedinac’ i ‘slo- ću paralo srce, ne zovem Ilija, niti ću se
bodna zajednica’ maglovito nazirali revo- ikada tako zvati.
“Kaznu izdržavam u Nišu, zajedno s lucionarne, anarhističke primisli, a kad su Vujkov, koji je slušao naš razgovor,
drugim političkim zatvorenicima u, od doznali da je i sam Lefebvre zbog svojih povukao me je ustranu, od srca se nasmi-
drugih zatvorenika, izolovanom zatvor- stavova isključen iz Komunističke parti- jao i rekao da sam jezgrovito i tačno de-
skom krilu. Stražari nasumice i kad im se je Francuske, sumnje u njegovu krivicu finirao ono što ovdje svako zna: Vasić je
prohtije maltretiraju ‘političare’, kako nas više nije bilo i ‘zabava’ je mogla početi. mali fašista, intelektualni balvan i jedini
posprdno nazivaju, a naročito loše pro- zatvorenik koji sasvim opravdano truhne
laze oni koji se zbog ovakvih postupaka Od Vujkova sam doznao i naučio mno- u ovoj buhari.
žale upravi zatvora ili pružaju verbalni go toga. Osim njega, Dimitrije Vasić, no- Eto, toliko, ne mogu više pisati, po-
otpor. Mene ne diraju. Shvatio sam da vinar i književnik, osuđen na dvije godi- nestaje mi snage. Nadam se da će nekad i
je u šutnji sigurnost. Radim u vešeraju, ne zbog pretjeranog srbovanja, ničim ni neko dobronamjeran ovo pročitati, mož-
naporno i do granica potpune iscrpljeno- pozvan ni izazvan, pomagao mi je, sve da i objaviti. Bilo bi mi drago.
sti, od ranog jutra do kasnog popodneva. do jednom, pri odabiru vrijednih knji- Ove redove napisao sam u Tuzli, mar-
Navečer, nakon večere i obaveznog tele- ga. Nedjeljom, tokom obavezne šetnje u ta mjeseca 1967., tri mjeseca po izlasku iz
vizijskog dnevnika, sprovode me u ćeliju zatvorskom dvorištu, Vasić mi je povjer- zatvora. Alija B.”
koju dijelim s B. Vujkovom, profesorom ljivo šaputao o licu i naličju komunistič- I evo. I pročitano i objavljeno. Znači
sociologije iz Novog Sada. Do povečerja, kog režima (uzgred, uvijek me je zvao li to išta ostarjelom i, kako sam čuo, de-
Ilija, a ne Alija), o Titovoj autokratskoj mentnom Aliji, ne znam, ali meni znači
prirodi i političkoj prostituciji, o Ranko- mnogo. n
vićevom, po Vasiću sasvim opravdanom,
čvrstorukaškom odnosu prema kosovskim
STAV 1/2/2018 37
