Page 13 - STAV broj 219

Heroji oslobodilačkog rata

Bošnjačke žrtve i bezimeni heroji odbrane naroda od
četničkih kama tokom Drugog svjetskog rata ostali su
nepoznati, a njihova stratišta i grobovi neobilježeni. Sve
se to organiziralo i provodilo na najvišoj državnoj razini.
Nikakva konfederalizacija Jugoslavije nije doprinijela
barem pokušaju da se žrtve, ako već ne heroji, posebno
bošnjačkog naroda, zapamte i da im se oda pijetet

Osmanlije su u toj presudnoj bici za op- omogućila nove zločine, odnosno ostavilo
stanak turskog naroda na svojoj terito- ljude potpuno psihološki nepripremljeni-
riji pobijedile i taj dan obilježavaju kao ma za genocid. Za razliku od druga dva
nacionalni. Ali, taj se dan obilježava kao naroda, pa i onog majušnog crnogorskog,
nacionalni dan sjećanja i na drugom kra- koji su svoje žrtve i heroje augmentirali
ju svijeta, kao dan početka nacionalne do neukusa, slavili ih i častili neumjere-
emancipacije Australaca i Novozelan- no, Bošnjaci su šutjeli i sjećali se svojih
đana, unatoč porazu. Zajednički pijetet heroja i žrtava u privatnosti domova ili
prema herojima diže ih sve na pijedestal ih se uopće nisu sjećali. Baš poput više-
stvarne humanosti, pomirenja i trajnog gradskog dječaka, minhenskog starca. Na
prijateljstva. koncu, nije li nevjerovatno da knjiga o ge-
Ovdje se, zapravo, postavlja krucijalno nocidu nad Muslimanima (Bošnjacima)
pitanje selektivnosti, odnosno selektivne u Drugom svjetskom ratu bude napisa-
kulture sjećanja koju njeguju posebno na tek 1990. godine i da ju piše Vladimir
na Balkanu oni čije su paravojske rato- Dedijer, Srbin i Titov neposlušni hagio-
vale protiv Bosne i Hercegovine i koje, graf. Jesu li objavljeni radovi o genocidu,
unatoč presudama mjerodavnih sudova, medijski zapisi globalnih mreža i presude
i dalje odbijaju priznati odgovornost za Haškog tribunala dovoljni garanti da se
nezapamćene zločine prvenstveno nad zaboraviti neće, iako se oprostiti može,
Bošnjacima, tvrdeći da su samo “brani- ako se oprost zatraži. Sve kako se ne bi
le svoj narod”, iako je nejasno i nikada ponovilo, a pokazalo veličinu i u najtežim
pojašnjeno od čega. Ili, kako je to for- trenucima, veličinu oprosta i milosti koje
mulirao neuki srbijanski ministar od- trebaju krasiti i Bošnjake kao muslimane.
brane prilikom skandaloznog obilježa- Zato je nekultura zaborava zapravo opa-
vanja Dana Trećeg pješadijskog korpusa sna nesmotrenost manjka opreza koja je
OS BiH, izvjesni Vulin, da se “spriječi i duboko protucivilizacijska i neislam-
Antifašizam je vododijelnica i u obi- novi Jasenovac”. Preventivni rat i pre- ska jer je odbrana života, vjere i uvjere-
lježavanju žrtava, a posebno heroja. He- ventivni masovni ratni zločin i genocid. nja, časti i teško stečenog imetka, kao i
rojima se, naime, ne smatraju vojnici i Zato i jeste nemoguće doseći neke mo- domovine dužnost.
oficiri Wehrmachta, a kamoli Waffen ralne standarde Evrope u kulturi sjeća- Muzejska postava “Devet heroja”
SS-a. Ne zato što među njima heroja nja. Preduvjet je, naime, priznanje zlo- samo je početak, za nadati se je. Sramota
nije bilo, već zato što su bili vojna sila čina i odgovornosti paravojske, u ovom da se heroji odbrane cijele Bosne i Her-
na strani apsolutnog zla, zla nacizma slučaju tzv. Vojske RS, kao i šovinističke cegovine mogu poštovati samo na kan-
kao jednog mračnijeg odvjetka fašizma. ideologije koja ju je vodila i kojoj je za- tonalnoj razini govori o stanju i oboga-
Dakle, ondje gdje nema vrijednosne po- povijedala. Baš kao u slučaju Njemačke ljenom suverenitetu Bosne i Bošnjaka.
djele na antifašizam kao epitom dobra i i njezine vojske Wehrmachta i paravoj- Sramota je i to što u glavnom gradu Bosne
nacizam kao epitom zla (bez obzira što je ske Waffen SS-a. i Hercegovine nema spomenika Armiji
fašista itekako bilo u zemljama pobjed- RBiH i što je po vojsci koja je odbranila
nicama, a antifašista u manjoj mjeri i u NEKULTURA ZABORAVA državu od nestanka ime ulici u Sarajevu
Njemačkoj), dakle, gdje nema podjele i Dakle, kultura sjećanja ne odnosi nadjenuto tek 26 godina nakon njenog
nema prijepora u smislu zločinaca i žrta- se samo na heroje već i na žrtve, kao i osnivanja, i to na njegovoj krajnjoj peri-
va, a mahom je riječ o bitkama iz Prvog na priznanje vlastitih grešaka i zločina. feriji. No, ako su obogaljeni i reducirani
svjetskog rata, kultura sjećanja njeguje To su Armija RBiH i Bošnjaci, te onaj državni, nacionalni pa i teritorijalni su-
se zajedničkim pijetetima pobjednika i dio nebošnjačkih Bosanaca svih naro- verenitet, definitivno nije kulturni. Na
poraženih. Ali se njeguje, i stotinu go- da, učinili prihvativši presude haškog tome treba insistirati, to treba njegovati,
dina nakon toga sukoba. i domaćih tribunala oficirima i vojnici- razvijati, a to uključuje, čak s najvišim
Zanimljivo je zajedničko obilježava- ma Armije RBiH, što nije slučaj s dvije prioritetom, kulturu sjećanja na žrtve, ali
nje bitke na Galipolju, jedne od najtežih paravojne formacije susjednih država. i na heroje, žrtve zbog pijeteta, a heroje
i najžešćih u Prvom svjetskom ratu. On- Nema li kulture sjećanja – postoji ne- zbog demonstracije otpora zlu, agresiji
dje zajednički pijetet herojima i palima s kultura zaborava koja vodi u katastrofu i genocidu. Heroji svjedoče da Bošnjaci
obiju strana odaju Turska kao slijednica ponavljanja zločina i patnje. Upravo je nisu samo poslušnici za klanje ili klanja-
Osmanske imperije te Australija i Novi nekultura izostanka sjećanja na bošnjač- nje ovozemaljskim moćnicima, već po-
Zeland kao zemlje čije su trupe na strani ke žrtve i heroje u prethodnim ratovima nositi borci za svoju zemlju, svoj narod
Antante ratovale pod egidom ANZAC. (dakle i Prvom svjetskom ratu i prije) i svoj singularni identitet u svijetu. n

STAV 23/5/2019 13