Page 12 - STAV broj 219
P. 12

POLITIKA



          na teritorije njihove zemlje. Pred sam
          rat, negdje u poznu jesen 1991. godine
          u Münchenu, jedan je, tada šezdeseto-
          godišnjak, slušajući razgovor nekoliko
          Bošnjaka o tamnim oblacima koji se
          nadvijaju nad Bosnom, srpskoj pobuni
          u toku i mogućoj srbijanskoj agresiji te
          strahu od ponavljanja četničkih zločina
          iz Drugog svjetskog rata u istočnoj Bo-
          sni, na koncu rekao da je on kao dvana-
          estogodišnji dječak iz skrovišta gledao
          kako mu ubijaju oca, amidžu i druge ro-
          đake na zvjerski način. Na konstataciju
          jednog od sagovornika da je on svojoj
          djeci zasigurno prenio ta sjećanja kako
          se njima to ne bi dogodilo, lakonski je
          odgovorio da nije jer je smatrao da, ako
          se o tome ne priča, za nadati se bilo da
          se neće ponoviti, da se ne bi izazivale
          komšije s kojima se gradilo bratstvo i
          jedinstvo. Jedva šest mjeseci poslije, u
          njegovom Višegradu dogodio se kata-
          klizmički niz zločina nad Bošnjacima,
          u još gorem obliku.

          KULTURA SJEĆANJA
            S druge strane, čitava historiografi-
          ja poslije Drugog svjetskog rata bila je
          saturirana spomenima na žrtve srpskog
          naroda od njemačkog i ustaškog terora.
          Spomen na žrtve i heroje među Srbima,
          naravno, onima partizanske ili kasne par-
          tizanske orijentacije (četnike koji su na
          koncu, nakon mnogo kolebanja, odabrali
          pobjedničku stranu i prešli u partizane
          te bili amnestirani od zločina, baš nad
          Bošnjacima) bio je dio ikonografije reži-
          ma, ali i školskih programa. Jasenovac,   najboljem slučaju. Tako je u prostorija-  zalog je za tolerantniju budućnost. Poti-
          strijeljanje kragujevačke mladosti, ali i   ma Memorijalnog centra “Kovači” otvo-  ranjem ili zanemarivanjem kulture sjeća-
          Boško Buha, Sava Kovačević bile su žr-  ren Muzej heroja oslobodilačkog rata,   nja, ne samo na žrtve već i heroje, otvara
          tve i heroji o kojima su narodi i narod-  posljednji u nizu kulturnih znamenja   se nesmetan put ideološkim i historičar-
          nosti bivše Jugoslavije sve znali. Tokom   Fonda memorijala Kantona Sarajevo,   skim revizijama povijesti koje nastoje iz-
          posljednje decenije bivše države sve više   institucije koja više od dvadeset godina   mijeniti ulogu odbrambene i jedine le-
          su se počeli obilježavati i oficiri tzv. srp-  njeguje tekovine odbrambeno-oslobodi-  galne i legitimne vojske, Armije RBiH,
          ske vojske iz Prvog svjetskog rata, iako   lačkog rata (1992–1995). Devet boraca   pretvoriti ju u tek jednu od zaraćenih
          je Bosna bila prepuna ulica nazvanih po   za slobodu, ratnih komandanata Armi-  vojnih formacija na tlu zemlje i poseb-
          nekim generalima te vojske. Istovreme-  je RBiH posthumno je odlikovano naj-  no izjednačiti ju s dvije paravojske pod
          no, bošnjačke žrtve i bezimeni heroji od-  većim ratnim priznanjem – Ordenom   kontrolom susjednih zemalja čiji su cilje-
          brane naroda od četničkih kama ostali   heroja oslobodilačkog rata: Adil Bešić,   vi bili nezakoniti, a metode zločinačke.
          su nepoznati, njihova stratišta i grobovi   Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Hajrudin
          neobilježeni. Sve se to organiziralo i pro-  Mešić, Nesib Malkić, Safet Hadžić, Safet   PRAKSA DRUGIH ZEMALJA
          vodilo na najvišoj državnoj razini. Ni-  Zajko, Enver Šehović i Midhad Hujdur.   Nije zgoreg i ovdje, ovim povodom,
          kakva konfederalizacija Jugoslavije nije   Iz Memorijalnog centra Kovači poslana   letimično pogledati kakva je praksa
          doprinijela barem pokušaju da se žrtve,   je poruka da ovo nije kraj priče o devet   drugih država i nacija. Evropske dr-
          ako već ne heroji, posebno bošnjačkog   heroja, već njezin početak, te kako će se   žave koje su u dva tzv. svjetska rata sa
          naroda, zapamte i da im se oda pijetet.   prikupljene priče i vrijedna svjedočan-  strašnim posljedicama i desetinama mi-
            I premda su, zahvaljujući presudama   stva o životima heroja nastojati plasira-  liona žrtava bile na suprotnim strana-
          Međunarodnog tribunala za ratne zlo-  ti široj javnosti, ali i utjeloviti u trajnu   ma obilježavaju zajednički žrtve, no uz
          čine u bivšoj Jugoslaviji, neka stratišta   kulturnu baštinu. Kulturu sjećanja koja   važnu distinkciju. Bitke i heroje bitaka
          Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercego-  će onemogućiti da se zločini ponove.   Prvog obilježavaju kao ravnopravni su-
          vinu obilježena, heroji Armije Republike   Kako je jedne prilike rekao Marijo   dionici u besmislenim sukobima, dok
          Bosne i Hercegovine koji su svojim rat-  Pejić: kultura sjećanja ima važno mjesto   one iz Drugog svjetskog rata Njemačka
          nim putovima bitno pridonijeli odbrani   u konstrukciji identiteta države Bosne i   obilježava kao krivac, pokajnik, dok se
          i oslobađanju velike teritorije svoja obi-  Hercegovine (mi bismo dodali: i bošnjač-  pobjednici ne hvastaju previše. Osim
          lježja imaju po općinama i kantonima, u   kog naroda) i bavljenje tim fenomenom   Rusa, dakako.



         12  23/5/2019 STAV
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17