Page 10 - STAV broj 219

Današnja deintelektualizacija i teritorijalizacija
SDP-a, te podređivanje stranke uskim i sasvim
lokalnim interesima sarajevske centrale naslućuju
degeneraciju ove stranke na nivo kantonalnog
igrača. Svođenje SDP-a na ulogu druge violine
kantonalnog političkog orkestra, kojim dirigira
Naša stranka, kao i ideološki i intelektualni
“outsourcing”, također u Našu stranku, pokazuje
da je SDP praktično na izdisaju i da vozi svoj
posljednji počasni krug

kod učesnika ovog skupa, ali i svih onih ljevičara koji vjeruju u koji je praktično dobio “poljubac života” nakon katastrofalnog
“vaskrsnuće” titoizma. brodoloma pretrpljenog na prošlogodišnjim općim izborima.
Ipak, ovakva vrsta političke i intelektualne truhleži za sada
je najraširenija u centrali i u sarajevskom ogranku SDP-a, koji NEKA NOVA AMBASADORČAD
je ionako katastrofalno loše prošao na prošlim izborima. Druge, Mora se primijetiti i to da postoji još jedna dimenzija poslije-
daleko uspješnije kantonalne organizacije SDP-a, naročito ona ratnog djelovanja ljevice u Bosni i Hercegovini, koja se najblaže
tuzlanska, koliko-toliko su se pokušavale oduprijeti pokušaju sa- može nazvati sasvim nenarodnom. Za razliku od proklamiranih
rajevske filijale da zarad vlastitih računa povuče čitavu stranku ideala borbe za narod iz naroda, ovdašnja ljevica, u svakoj mo-
na dno. No, čini se da je sječa bivših “crvenih knezova” naprav- gućoj nijansi, bila je od početka čedo i projekt pojedinih stranih
ljena i kao upozorenje svima onima koji pomišljaju da se uspro- ambasada i politika država koje one zastupaju. Kakav je utjecaj
tive volji Glavnog odbora. Vijest o tome da SDP TK zbog odluka imala nekadašnja Kominterna na komunističke partije širom svi-
stranačke centrale mora ići u opoziciju, iako je riječ o pobjednič- jeta, takav danas imaju pojedine zapadne ambasade na ovdašnju
koj stranci na nivou kantona, dočekana je u Tuzli s prigušenom ljevicu. Ambasade ne samo da su inicijatori i pokretači pojedinih
konsternacijom i razočarenjem koje može, a vrijeme će pokazati, političkih projekata “građanske” ili “ljevičarske” provenijencije,
imati dalekosežne i dugotrajne posljedice za opstanak SDP-a kao oni su i njihovi sponzori, a često i naredbodavci. Preko ambasada
najjače stranke u Tuzlanskom kantonu. Slučajno ili ne, ali uslijed se prave dogovori, pomiruju zavađena ega, određuju prihvatljivi
ovakve politike SDP-ove centrale, pored Naše stranke, najviše je politički partneri i uspostavljaju koalicije, pa čak vodi i kadrovska
i profitirao politički davljenik i stradalnik Fahrudin Radončić, politika. Čini se da za našu ljevicu ambasade služe i kao neka vr-
sta političkog proročišta, pa se spram naklonosti ili nenaklonosti
ambasada mogu tumačiti i političke sudbine ovdašnjih ljevičara.
U tom kontekstu, sasvim je očito da je danas Naša stranka
ono što je nekad bio SDP, a da se SDP pokušava izboriti za na-
klonost tako što će od sebe odstraniti “elemente” koji ne rade u
skladu s političkom linijom koju zadaje ambasada. Upravo kroz
takvu prizmu, potrebe pojedinih ambasada da se po svaku cije-
nu osnaže novi miljenici i održi njihovo trenutno omiljeno čedo
i prioritetni projekt – skupštinska većina i Vlada Kantona Sa-
rajevo – treba posmatrati ne samo suicidalno ponašanje SDP-a
već i nastanak nekih novih političkih stranaka te rezerviranost
ambasada prema nekadašnjim miljenicima.
Ostaje otvoreno pitanje zašto su oni koji su pola prošlog stolje-
ća utrošili hiljade milijardi da bi srušili komunizam odmah kra-
jem agresije odlučili da pod parolom demokratizacije i otvaranja
društva u Bosni i Hercegovini napadnu na autentične političke
ukuse ovdašnjeg naroda, te zašto su zapeli svim silama da uspo-
stavljaju, jačaju i podržavaju političke neokomunističke projekte
koje listom vode pripadnici nekadašnje komunističke nomen-
klature ili osobe porodično i ideološki bliske takvim krugovi-
ma. Kakvi su interesi u pitanju, kakva ideologija i kakve vizije?
Sve u svemu, primjetna depatriotizacija SDP-a, njegovo
svođenje na ulogu domaćina političkom parazitu Našoj stranci,
stavljanje interesa centrale i koalicije u Kantonu Sarajevo iznad
interesa čitave stranke i stranačkih ogranaka u drugim kantoni-
ma te pokušaj da se na javnu scenu vrati ideološka i identitarna
konfrontacija, prvenstveno među Bošnjake, nisu nikakav novi,
a kamoli svježi politički kurs, nego spirala daljnjeg propadanja.
Hoće li SDP doživjeti sudbinu Stranke za Bosnu i Hercegovinu,
hoće li se raspasti na više kantonalnih stranaka, hoće li poslužiti
kao posljednje utočište političkih pogleda generacije koja biološ-
ki nestaje, hoće li umirati na rate, od izbora do izbora – sve su to
otvorene i izgledne mogućnosti. Ono što je sigurno jeste da su
zlatna vremena SDP-a zauvijek i nepovratno prošla. n

10 23/5/2019 STAV