Page 23 - STAV broj 219
P. 23
budućem uređenju Bosne i Hercegovine, i Bobana u Zagrebu dan kasnije kako bi
istovremeno silom provodi politika svr- bio izvršen pritisak na Izetbegovića da
šenog čina, čime se pregovori obezvre- prihvati pregovore s Karadžićem zakaza-
đuju i čine bespredmetnim. Izetbegović ne za 2. januar 1993. godine. Po povratku
je poručio da Bosna i Hercegovina neće u Sarajevo, Izetbegović je izvijestio da je
prihvatiti podjelu na isključivo etničkoj morao prihvatiti tu odluku jer je morao
osnovi i neće prihvatiti nikakvo rješenje birati između razgovora i raspada BiH.
nametnuto silom. Drugog januara u Ženevi su nastavlje-
ni pregovori i dokumenti i mape bili su
TUÐMANOVI PLANOVI prihvatljivi samo za hrvatske predstavni-
Predsjedništvo RBiH je 15. septembra ke. Sedmog januara Izetbegović je izjavio
razmatralo da li treba uopće ići na mirov- da predložena mapa ozakonjuje etničko
ne pregovore u Ženevu, za koje je primi- čišćenje i sprečava povratak izbjeglica te
lo zvaničan poziv, u uvjetima nastavka da se na pregovorima osjećao kao češki
agresije. Odlučeno je da se poziv prihvati, predsjednik Beneš na minhenskim pre-
određena je delegacija i sastav ekspertske govorima 1938. godine. Ni srpskoj strani
grupe. Kao mogući član delegacije pred- dokumenti nisu bili prihvatljivi.
ložen je čelnik HZHB Mate Boban. Oci- Milošević je izričito potencirao da je
jenjeno je da bi njegov pristanak ojačao teritorija suštinsko pitanje i da je samo
poziciju delegacije jer bi se time međuna- mapa bitna u cijelom paketu pregovora.
onoga što je Tuđman nazvao “zemljicom rodnoj zajednici jasno dalo do znanja da Predsjednik SRJ Dobrica Ćosić je razma-
Bosnom”. se na jednoj strani nalaze oni koji priznaju tranje pitanja koridora dopunio informa-
Na takvoj osnovi nije bilo moguće legalitet BiH, a na drugoj strani agresor. cijom o prijedlogu Franje Tuđmana izne-
postići dogovor. To je bila i suština poru- Do toga, naravno, nije došlo. senom tokom boravka u Ženevi, po kojem
ke koju je Izetbegović poslao Tuđmanu Zasjedanje MKBJ u Ženevi 16. decem- bi Hrvati Srbima dali cijelu Posavinu u
27. oktobra, u kojoj se, između ostalog, bra nije dalo nikakve rezultate, pa je orga- zamjenu za koridor od Bihaća do Livna.
ističe da se, dok se u Ženevi pregovara o niziran sastanak Izetbegovića, Tuđmana Ahtisaari i Owen su kazali kako Srbi
traže istočnu Hercegovinu i pola Saraje-
va, ali da ne nude ništa u zamjenu. Stoga
nisu bili uvjereni u provodivost Tuđma-
nove ponude, pogotovo u svjetlu činjeni-
ce da im je stavljeno do znanja da je Vla-
da SAD-a smatrala da su Bošnjaci dobili
premalo i da moraju uvažavati pritisak
islamskih zemalja.
Tuđmanu i uopće hrvatskoj strani
u pregovorima očito se žurilo da se mir
potpiše što prije i sa što manje izmjena
u ponuđenim dokumentima, koji su u
svemu, a pogotovo u veličini i kompak-
tnosti teritorije provincija s hrvatskom
većinom, za njih bili izrazito povoljni.
Sa srpskom stranom pokušavali su po-
nudama razmjene teritorije, a u odnosu
na legalne strukture vlasti RBiH, skinu-
li su rukavice i unilateralnim mjerama
provedbe anticipiranih odredbi budu-
ćeg mirovnog plana i ustavnih rješenja
pokušavali silom stvoriti faktičko stanje
primjereno projekcijama potencijalnih
mirovnih rješenja.
(Nastavit će se)
STAV 23/5/2019 23