Page 51 - STAV broj 421

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Bilo jednom u logoru

A, RECI MI, TI TO SIGURNO

ZNAŠ, JE L’ SE KAŽE

DŽAMAIRIJA ILI DŽAMAHIRIJA

“Kad sam bio u logoru, jednog jutra dođe do mene neki tip u civilu i
Piše: reče da pođem s njim. I pošao sam, a jedva da sam se mogao dići na
Sadik IBRAHIMOVIĆ noge. Dugo smo šutke pješačili meni nepoznatim putevima i stazama.
Bio sam siguran da me želi ubiti, ali nisam se plašio. Naprotiv, željno
sam to očekivao. Metak u glavu i to je to. Eto oslobođenja.”

esen, prošle godine. Lijep, sunčan još uvijek relativno mlad, biološki je na vidim, stvarno smokva, lopindža, ista k’o
oktobarski dan. Na brdu Ilinčica staračkoj deredži. u Dalmaciji ili Hercegovini. I obrstim je,
šarenilo prekrasnih katkad i teško Rado bih mu pomogao, od srca, ali ne skoro sve pojedem. Malo iza toga, eto tog
Jspoznatljivih kaleidoskopskih boja. smijem, deveram s bolnim leđima. Zna tipa, nosi flašu vode. Baci kratak pogled
Netremice gledam u spektakularan pri- to M., pa mi ne zamjera. na stablo smokve, priđe i reče:
zor, dok još mogu, ubrzo ga biti neće. Stoga, u znak svojevrsnog iskupljenja, – Ti, Turčine, obra smokvu?
No šarenilo je i oko mene, pa uzimam odnosim mu zdjelu sa smokvama. Doslov- – Jesam. Bio sam gladan.
metlu i metem lišće popadalo po avliji. no ih je progutao, potom sjeo, izvadio du- – E, neka si! To je tvoja... Kako vi
Svakog dana to radim. Moram. Presko- hankesu, smotao dvije cigarete i ponudio ono kažete?
čim li jedan dan, a dešavalo se, hodat ću me. Odbio sam, uljudno. – Nafaka.
po tepihu istkanom od najraznobojnijeg – Hvala ti. Kao da si znao šta mi treba. – Tako je. A vidiš kako smo mi dobri
lišća. Naizgled sizifovski posao, ali nije. Iscrpljen sam. Šećer mi je skroz pao – reče. prema vama. Pazimo vas, ’ranimo, a vi se
Ubrzo, za koji dan, baš kao ni čudesno – Ma ništa. Kakav si sad? okrenuli protiv nas. ’Oćete da nas turčite,
lijepog šarenila boja na Ilinčici, svehlog i – Odličan. da nas nema, da ’odže riču na sve strane,
opalog lišća u mojoj avliji neće biti. Kiše – Nego – opet će – ove smokve su me da na srpskoj zemlji pravite džamairiju,
i vjetrovi raspršit će lišće na sve stra- podsjetile na nešto. Zanima li te priča o a to ne može, neće proći. A, reci mi, ti to
ne, razodjenuti stabla i svu tu čaroliju, smokvama? sigurno znaš, je l’ se kaže džamairija ili
u koju, kako rekoh, netremice gledam – Naravno. džamahirija?
dok još mogu, dokusurit će ljuta zima i – Dakle, kad sam bio u logoru, jednog – Kako god Vama odgovara. Moje je
prekriti snijeg. jutra dođe do mene neki tip u civilu i reče da radim.
Završavam posao i gledam na ulicu. da pođem s njim. I pošao sam, a jedva da – Vidi, vidi! Pa ti si neki pametan Tur-
Očekivano, nigdje nikog. U susjednoj sam se mogao dići na noge. Dugo smo šut- čin! Sad shvatam zašto su mi tebe prepo-
avliji komšija M. cijepa drva. Drugi je ke pješačili meni nepoznatim putevima i ručili. Nego, slušaj! U logor se nećeš vra-
dan kako to radi, a posao nije veliki. Če- stazama. Bio sam siguran da me želi ubiti, ćati. Ovdje ćeš ostati. Posla ima mnogo, a
sto pravi pauze. Danas, čini mi se, češće ali nisam se plašio. Naprotiv, željno sam kad sve završimo, ideš u razmjenu, ideš
nego jučer. Nema snage, potrošen je. M. to očekivao. Metak u glavu i to je to. Eto kući. Eto, tako. I, za tvoje dobro, nastavi
je demobilizirani pripadnik Armije RBiH oslobođenja. Ali ništa od toga. Kad smo biti pametan! Je li jasno?
i logoraš. Preživljava od mizerne invalid- došli do njegove kuće, zapravo velikog – Da.
nine, mentalno je jak, ne žali se, ne jadi- imanja, rekao mi je da ću kopati temelje M., ne dovršivši priču, naglo zašuti,
kuje (u jednom od naših razgovora izre- za izgradnju štale. Dao mi je alat i otišao. kao da je iz sebe izbacio tačno doziranu
kao je bezmalo sufijsku sentencu: “Žalio Bio sam užasno gladan. Osvrtao sam se količinu unutarnjeg tereta, pa, kako mi je
se ili ne, isto mi je. Pa ako je već tako, a naokolo tražeći bilo šta za jelo. Ništa. Me- to bilo jasno, zašutio sam i ja te, a da ga ne
jeste, zašto da se žalim?”), ne traži ništa đutim, pedesetak metara dalje, uz jednu od uvrijedim, ipak prihvatih ponuđenu mi
ni od koga, ali, uslijed tortura kroz koje pomoćnih zgrada, ugledao sam neveliko cigaretu i, odbijajući dimove, zagledah se,
je prošao u logoru i teškog života koji će stablo smokve, prepuno plodova. Mislio dok još mogu, u prekrasno šarenilo boja
uslijediti i potrajati sve do danas, fizički sam da mi se priviđa, jer otkud smokva u na Ilinčici. Uskoro, za koji dan, neće ih
je slab, iznemogao i, premda kalendarski našim krajevima, ali kad sam prišao bliže, biti. n

STAV 31/3/2023 51