Page 71 - STAV broj 278

u znaku mog tragičnog ili herojskog optimizma, vjerujem u ono
što je vjerovao Albert Camus i moj vrli profesor Abdulah Šarčević.
Poslije Potočara: “Ako imamo na umu da se uvijek u areni povi-
jesti nalazi žrtva i lav.”
Da: “Žrtva se održavala vječnom utjehom, lav krvavom povije-
snom hranom.
A umjetnik do tada bio je u gledalištu. Pjevao ni zašto, za samo-
ga sebe, ili u najboljem slučaju da hrabri žrtvu i da malo odvrati
lava od njegovog teka”, završavam slavne retke Alberta Camusa,
izrečene poslije velikog rata u Europi.
Po mraku, poslije večere, pred kafanom “Misirlija” opraštamo se
od prijatelja Sadika Salimovića. Ostaje u Srebrenici. Tužno kao
u narodnoj pjesmi: “Mene je spržila vatra tuge za rastankom od
Sarajeva”, kaže dobri stari Mejli.
Moj sin Ensar šuti, vozi prema Tuzli. I kratko kaže: “Ovdje je i
mrak mračniji.”
Hiljadu godina tmine stoji između ljudi (Amos Oz), ovdje na
obalama Drine, mislim u sebi.
Iza nas ostaju škrte laterne Srebrenice, bijela mezarja u Poto-
čarima, Likari, Sase, Zalazje, Pećišta, Obadi, Đogazi, Kalesija...

Dok nam u mraku s desne strane promiče nabujala Drina i Zvor-
nik, u kiši i susnježici, sjetih se stare gradine koji se uzdiže iznad
Zvornika i sela Kula, gdje je turbe šejha Hasana Kaimije i pre-
lijepe kaligrafije Jedrenjače-lađe izvedene od arapskih pismena,
koja je stajala na drvenoj pregradi u turbetu.

Nosi li ova crna Jedrenjače-lađa šejha Hasana Kaimije, sačinjena
od imena Ashabi kehfa (drugova pećine), duše dobre Srebrenice
“u svjetlo Božijega raja”.

Izvedba ove slavne tugre u obliku jedrenjače pripisuje se Mula
Ahmedu Miriju.

Zapisi 24. 10. 2009. n

STAV 2/7/2020 71