Page 61 - STAV broj 227

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Od čega bježiš, tome se približavaš
BUREK

Znao je tog čovjeka. I znao je koliko on stvarno voli burek. Jedanput mu je
pričao kako je nekad pokušavao smanjiti svoju težinu. Jeo je sve one neke
bezukusne stvari (nije vježbao, to je za nj bilo prenaporno), a onda ga je poput
groma pogodio san. Naizgled predivan. U početku. On u divljoj vodi, blizu
mosta. A onda se na mostu pojavi nana s ogromnom tepsijom svježe pečenog
Piše: bureka i odmotava ga ka vodi kao da će njime loviti ribe. – Taj miris je
Irfan HOROZOVIĆ izluđivao. Pokušavao sam plivati uzvodno, iz sve snage, da dohvatim burek, ali
voda je tu jaka i nikako nisam uspijevao... Na kraju sam u snu toliko izgladnio
da sam ustao i počistio sve što sam našao u kući od hladnjaka do ostave

av se uznemirio kad je ušao u tramvaj. – Taj miris je izluđivao. Pokušavao sam vrelini? Skočiti u Miljacku? S gnušanjem
Nelagoda koju je osjećao zadnjih plivati uzvodno, iz sve snage, da dohvatim odagna tu pomisao. Međutim, osjećaj opa-
dana postala je u toj vožnji gotovo burek, ali voda je tu jaka i nikako nisam uspi- snosti sve je više rastao.
Snepodnošljiva. jevao... Na kraju sam u snu toliko izgladnio, Toliko je sve zamamnije mirisao da
Međutim, mjesto kojem se približavao da sam ustao i počistio sve što sam našao u se pobojao kako bi mogao početi jesti
bilo je zaista predaleko. Primamljivo. Iako kući od hladnjaka do ostave. sam sebe. Je li to kanibalizam, valjda je-
opasno. Burek tad ništa na to nije kazao. Samo ste, pomisli.
Zar je moguće ovako se osjećati? se nasmijao. Ipak, njegovoj duši nije bilo I onda je počeo trčati.
I podrhtavati. svejedno. Bježati.
Da nije, ne bi hrlio tako nespokojan sta- Zato je sad izišao i dugo, dugo hodao. Otad osjeća nespokoj i nikako ga se
zama koje jedva prepoznaje. Misli se slažu kao neka gradnja i nikad ne može osloboditi.
Burek proviri kroz prozor i vidje da je ne znaš šta će iz te gradnje iskočiti. Jedanput je tako slučajno ušao u bu-
prazan stol uza zid. Tad mu je rekao istu rečenicu. “Svaki je regdžinicu. Tek kad je sjeo, vidio je gdje
Odmah osjeti žeđ. burek dobar burek ako je dovoljno vruć.” I je. Pomislio je da pobjegne, ali onda je
Čim je sjeo, nosnice mu dotaknu po- gledao ga je kao da bi i njega smazao kao burek. najednom osjetio golem spokoj. Bilo je to
znat miris. Ništa u tom njegovom hodu nije bilo jedino mjesto na kojem nije bio uočljiv.
Zar je moguće, pomisli, to ja mirišem kao zanimljivo osim što je stalno prelazio pre- Ni sam sebe više nije primjećivao. Čak mu
da sam upravo izvađen ispod sača. ko mostova. Nijedan nije preskočio. Kao ne bi smetalo ni da nešto pojede.
Ljudi oko njega počeli su se meškoljiti. da će Miljacka malo ohladiti vrelinu koja I tako se priča završila. Tako se napo-
Izgleda da su i oni osjetili. ga je spopala. kon smirio. Kao u onoj latinskoj poslovici
Čitao je nedavno nešto što ga je dodatno Prešao je na Skenderiji na drugu stranu, “nomen est omen”. Ime je znak. Otad se
uznemiravalo. a onda se odmah vratio preko Ajfelova mo- zna: gdje će burek, nego u buregdžinicu.
Najbolje je ništa ne čitati. sta. Tako je išao sve do Čobanije. To mu kao kancelarija.
Međutim, i ljudski razgovori nešto su Nekako se osjećao bolje sve dok se pre- – Čovječe! Šta nam napriča?!
što se čita. ko Drvenije nije vratio. Promet je bio žustar, – Jesi li to negdje pročitao?
Tako je slušao razgovor stiješnjen uza zid. a zrak ga je napadao vrelinom i prašinom. – Ili ti neko ispriča?
– Svaki je burek dobar burek ako je do- Latinska ćuprija ponudila je predah. – Jasmin Burek, znate ga, to je njegova
voljno vruć. Na Šeher-Ćehajinoj ćupriji činilo mu priča. Zaista je zbog svega toga bio nespo-
Debeljuškast čovjek uživao je izgovarajući se da diše normalno i uronio je u baš-gužvu kojan... Toliko da je u tajnosti posjećivao
te riječi. Kao da ga je upravo smazao iz tepsije. Baščaršije. doktore. Dok nije našao rješenje.
Burek se osjeti loše. A onda je zamirisao burek. Šutnja.
Kako i ne bi?! Od čega bježiš, tome se i približavaš. – Šta mu je to? Nadimak?
Znao je tog čovjeka. I znao je koliko on Učinilo mu se da sanja na javi. – Prezime. Zar ga ne znate?! Poznato
stvarno voli burek. Dolazili su mu ljudi u susret s neskrive- je to prezime...
Jedanput mu je pričao kako je nekad nom namjerom da ga pojedu. – Naravno da je poznato.
pokušavao smanjiti svoju težinu. Jeo je sve Mljackali su. Šutnja se izgubi u šutnji.
one neke bezukusne stvari (nije vježbao, to Jezovito. Nikad “Išaret” nije izgledao šutljiviji.
je za nj bilo prenaporno), a onda ga je poput Sklonio se od hladnog vjetra koji je osje- – V iđao sam ga ja po tim
groma pogodio san. Naizgled predivan. U tio na leđima. bu rekli-kancelarijama...
početku. On u divljoj vodi, blizu mosta. A Burek se uplaši svog mirisa. – Bar mu ime nije jestivo.
onda se na mostu pojavi nana s ogromnom Šta ću sad, pomisli. – Nisam više ni u šta siguran... – pro-
tepsijom svježe pečenog bureka i odmotava Bilo bi zgodno skloniti se na neko mrmlja za sebe nekako mrgodno onaj de-
ga ka vodi kao da će njime loviti ribe. hladno mjesto. Ali kako ga pronaći na ovoj beli što je sjedio uza zid. n

STAV 18/7/2019 61