Page 60 - 07.04.2016 BROJ 57
P. 60

DRUŠTVO





                                                U Ćulhanu kazaljkama

                                                još uvijek upravlja veteran

                                                sarajevskog urarstva








         Piše: Izet PERVIZ
         Foto: Velija HASANBEGOVIĆ







                ivno je vratiti se u Ćulhan! Kako
                raspjevano zvuči taj naziv. Rekao   NAJSTARIJI
                bi čovjek da je riječ o kakvoj ptici
         Dkoja se glasa ćurlikanjem. A nije.
         Ustvari, radi se o najkraćoj sarajevskoj uli-
         ci, smještenoj uz samo ušće Sarača u Ba-  SAHADŽIJA
         ščaršijski trg, koja se davno nekad zvala
         Mali Sarači. Današnji naziv dobila je po
         kupatilo podigao je 1509. godine Firuz,  ZA NAJSTARIJE
         pepelu iz ložionice u kojoj je po cijeli dan
         ćurlikala vatra grijući vodu za kupanje
         i prostorije Firuz-begovog hamama. To

         tadašnji bosanski sandžak-beg, a onda ga
         uvakufio za održavanje medrese koja se
         nalazila u današnjoj ulici Medrese: ostaci   SATOVE
         Firuz-begovog hamama, proglašeni naci-
         onalnim spomenikom, već vijek i po če-
         kaju rekonstrukciju. Stoljećima je Ulica
         Ćulhan predstavljala stražnji dio ovog čifte   Bahrija Vlahovljak jedan je od dvojice sarajevskih
         hamama, što će reći dvostrukog, kupala su   majstora koji popravljaju satove s klatnima, one
         se u njemu i muškadija i ženskadija, oba
         pola. Ovdje su sve do sredine 19. stoljeća   stare od sto do sto pedeset godina. Često mu
         čekala naslagana omorikova drva, okretali
         se tovarni konji i hamamdžija izlazio dva   i njegove kolege donose arhaične satovi iz
         puta dnevno te hranio vatru u ćulhanu,   austrougarskog ili osmanskog perioda
         a nestašni vjetar igrao se pepelom. Osta-
         tak je vremena sokak zasigurno bio pust,
         zavijen u tišinu i mir.
            I danas je mir glavna odlika ovog
         sokaka. Omogućuje mu ga zabačenost i
         gotovo potpuna odvojenost od živahno-
         sti baščaršijskog bila, a to nije dobro za
         poslove. Ako bi slučajni prolaznik tražio
         od sebe da definira miris ove ulice, onda
         bi bez razmišljanja morao potvrditi da
         je to vonj razgorjelog kokosovog ugljena
         kojeg konobari nargilhane “Avlija” ras-
         paljuju na maloj peći smještenoj uz uski
         prolaz u kojem se ni dva čovjeka ne mogu
         razmijeniti, a koji vodi na trg sa sebiljom.
         Uostalom, taj je miris danas karakteristi-
         čan za većinu sokaka baščaršijskih. Ako
         bi, pak, zahtijevali da sami pred sobom



         60  7/4/2016 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65