Page 62 - 07.04.2016 BROJ 57
P. 62

DRUŠTVO



          označimo zvukove ovog sokaka, onda bi to
          bio onaj poseban cijuk koji se izvija kada
          se sastanu kamen za oštrenje na tocilu s
          metalnom oštricom noža. Taj zvuk dola-
          zi iz male radnje na početku ulice, ali sve
          je rjeđi i sve ga je teže čuti, za oštrača je
          sve manje posla. Ipak, udubi li se čovjek
          u tišinu sokaka, čut će blage otkucaje koji
          svojom ravnomjernošću sve tiše odjekuju
          u ehu vječnosti, sve dalje, kao kloparanje
          vagonskih točkova na vlaku koji nam se
          već izgubio iz vida, i dublje, sve dok se
          potpuno ne rastope u sveopćem nepro-
          lazju. To su ritmični koraci kazaljki na
          starinskim satovima s klatnom ovješe-
          nim na zidovima radnje sahadžije Bahrije
          Vlahovljaka. Ovdje kuca srce ove ulice.

          MEHANIZMI S DUŠOM
            Sahadžija Bahrija Vlahovljak jedan je
          od dvojice posljednjih sahadžija u Sarajevu
          koji se brine o starim satovima, uglavnom
          zidnim, onim s klatnom. Kroz njegove
          ruke pune mira prolaze satovi koji ima-
          ju više godina od njega. Kad smo bahnu-
          li u njegovu skromnu radnju, u rukama
          je držao utrobu stonog sata starog preko
          osamdeset godina. Nježno, poput hirur-
          ga koji drži srce na dlanu, okretao mu je
          zupčanike, cijelim svojim bićem uronjen
          u tajanstvenost metalnog mehanizma koji,
          za njega barem, ima i dušu. Sa svih zido-
          va, svojim ravnomjernim otkucajima sli-
          venim u jedan, pozdravljali su nas satovi
          raznih veličina i svakojakog dizajna. Stariji
          i mlađi, veliki satovi s klatnom, okrugle
          ure na baterije, mehaničke budilnice, svi
          uglas, poput velike porodice kojoj su bah-
          nuli nenadani gosti, poželjeli su nam do-
          brodošlicu, kao da hoće reći: “Bujrum!”
            Precizan je ovo i zahtjevan posao i
          išće posebnu disciplinu. Svakako, radi
          se o mehanizmima u kojima svaki dje-
          lić, tačno, u najsitnijoj mrvi sekunde,
          mora odraditi ono što se od njega traži.

          “Prilikom reparacije cijeli sat
          rastavim do najsitnijeg dijela,
          a onda ih potopim u specijalnu
          emulziju koju sam izrađujem.
          U njoj dijelovi stoje tri do četiri
          dana, kako bi se razgradili
          i najmanji ostaci masnoće i
          prašine. Nakon toga, perem ih
          vodom, a potom medicinskim
          benzinom. Tad na red dolazi
          poliranje pastom kako bi
          dobili poseban sjaj. Slijedi
          sastavljanje i fino štelovanje”,
          priča majstor Bahrija





         62  7/4/2016 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67