Page 80 - 07.04.2016 BROJ 57
P. 80
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Dobro je dok te ima ko savjetovati
DIVLJI SU
POJELI PITOME
Piše: Duboko uznemiren, pa i preplašen takvim unutarnjim stanjem,
Sadik IBRAHIMOVIĆ otišao sam kod A.M. i povjerio mu se. Pažljivo me saslušao,
oborio glavu i tiho i kratko rekao: “Čuvaj glavu, dijete! Ovo ni na
šta ne liči.” I ozbiljno sam ga shvatio
vijek je A.M. bio ispred svog zadruge. A.M. iznimno uspješno radi pa je izrekao i ovo: “Sve što A.M. potpiše
vremena. Jasno je uočavao sit- svoj posao, ali ponovo ne zadugo. Pola ne provjeravajte. Tačno je.”
ne i za većinu nebitne naznake godine prije hapšenja pripadnika pokre- Nakon petogodišnjeg angažmana u
Unevolje koja se sprema, te je pra- ta “Mladi muslimani”, iz prononsirano “Energoinvestu”, ponovo je u voljenom
vio blagovremene uzmake i bivao pošte- muslimanskog i pobožnog Puračića seli Visokom, u kojem ostaje do penzionira-
đen brojnih neprijatnosti. Tako ga Drugi s porodicom u obližnje Banoviće, rudar- nja, a zatim, nakon nagovaranja supruge
svjetski rat zatiče u Ljubinju, gdje je vršio ski gradić u kojem je ateizam bio tako i i višedecenijskog izbivanja, vraća se u Tu-
dužnost imama i vjeroučitelja. Osjetivši toliko izražen da je poprimio oblike ne- zlu i doživljava to kao kaznu. Njegov sin
datosti vremena, i tadašnjeg i potonjeg, službene religije. Banovići, uzgred, nisu O.M. prisjeća se da je govorio i ovo: “Ako
uzmak nije napravio nego je mirno sačekao imali džamiju niti bilo kakvu bogomolju. me Allah bude htio kazniti, vratit će me u
da dođu po njega i prisilno mobiliziraju. A.M. ubrzo doznaje kako su u Pura- Tuzlu.” U duhovnoj pustinji, kakva je Tu-
Biva premješten u Zagreb i do kraja rata čiću i okolnim mjestima uhapšeni brojni zla tada bila, a i danas je, osjeća se kao riba
obnaša dužnost domobranskog imama. “pripadnici” mladomuslimanskog pokre- na suhom, tuguje za visočkim ahbabima,
U proljeće 1945. godine, kada je bilo ta, mada to nisu bili, kao što nije bio ni piše im sjetna pisma, povlači se u osamu
bjelodano ko pobjeđuje a ko bježi s ga- A. M. U svojevrsnoj disimulaciji, kako bi i utjehu nalazi u prevođenju Mesnevije.
ćama na štapu, nije poslušao naređenje se približno mogao okarakterizirati njegov Tokom rata, na moju žalost, uglav-
ustaških vlasti da s ostalima krene prema boravak u Banovićima, provodi šest-sedam nom sam bio okružen ljudima nikakve
Sloveniji i dalje. Ostao je u Zagrebu. I sa- godina, a potom odlazi u Visoko, staru i naobrazbe i odgoja. I svakodnevno gle-
čekao partizane. I bio uhapšen. Mjesec je, lijepu čaršiju u kojoj se vjera, na njegovu dao njihova oblokavanja i prežderavanja
s drugima koji su odlučili ostati, proveo radost a i čuđenje, nesmetano prakticirala rakijom i slaninom-sapunjarom, slušao
na stadionu Maksimir. I bio podvrgnut i disala punim plućima. Konačno, svoj na lascivne priče i blasfemične psovke. A
temeljitom ispitivanju. Nagledao se likvi- svome, druži se s visočkim kadijama i ori- primisao kako je u takvim okolnosti-
dacija onih koji su pali na testu partizan- jentalistima, što je i sam po obrazovanju ma sasvim svejedno na kojoj sam stra-
skog istražiteljskog rešetanja. bio, prevodi Mesneviju, posjećuje tekije, ni, našoj ili četničkoj, javljala se sve če-
“Partizani su o meni znali sve i to mi radi kao finansijski službenik i silno se šće. Duboko uznemiren, pa i preplašen
je spasilo glavu. Da su znali malo ili ništa, zaljubljuje u Visoko. takvim unutarnjim stanjem, otišao sam
ne bi bilo dobro”, rekao je jednom. Ono Ipak, nekoliko godina živi i radi u Sa- kod A.M. i povjerio mu se. Pažljivo me
što nije rekao, a podrazumijeva se, jeste rajevu, a na poziv Emerika Bluma, prvog saslušao, oborio glavu i tiho i kratko re-
da je i on o partizanima znao mnogo. A čovjeka narastajućeg “Energoinvesta”. I kao: “Čuvaj glavu, dijete! Ovo ni na šta
i to da će, budući da je, kako rekoh, bio sam daleko ispred svog vremena, Bluma ne liči.” I ozbiljno sam ga shvatio. Glavu
ispred svog vremena, Božijim određenjem je, kao privrednika, prvenstveno zanima- sam sačuvao tako što sam nedugo potom
biti oslobođen. I jeste bio. la stručnost i profesionalizam saradnika, dobio radnu obavezu i posao u lokalnoj
Ipak, simbolično je kažnjen i premje- a činjenica da A.M. nije bio član partije radiostanici, a u to da “ovo ni na šta ne
šten u Puračić, varošicu u blizini Lukavca, za Bluma nije bila nikakva smetnja da ga liči” uvjeravam se neprekidno kroz sve
gdje kratko radi kao imam i vjeroučitelj, uključi u najuži saradnički tim. Uzgred, protekle godine.
a potom, premda fakultetski obrazovan, ovaj naizgled sitan i nebitan detalj izgleda “Divlji su pojeli pitome”, znao je reći
kao fizički radnik u lokalnoj zemljorad- gotovo nestvarno u poređenju s aktualnom moj otac dok sam bio dijete, a meni, opet,
ničkoj zadruzi. Ali, ne zadugo. U neukoj i bh. političko-partokratskom stvarnošću. nije bilo jasno o čemu govori niti ko su ti
nepismenoj sredini, upravo zbog njegovog Kako god, A.M. stručno i profesionalno divlji i pitomi. Ali, sve u svoje vrijeme.
obrazovanja, mada nevoljko, komunistič- radi svoj posao, a prema tvrdnjama nje- O, kako ga danas dobro razumijem! A i
ka vlast postavlja ga na mjesto upravnika govog sina, Blum je izuzetno cijenio A.M. dobrog i mudrog A.M. n
80 7/4/2016 STAV