Page 73 - STAV broj 354

KRIVO SRASTANJE

Treći čovjek
OBRIJ SE, OKUPAJ I

SPREMAN SI

ZA BORBU

“Pomalo me je i stid. Sebe, ovakvog kakav jesam. Nipošto nisam smio
Piše: dopustiti da zaglavim u ovom jadu i čemeru, ali, eto, jesam. Umjesto
Sadik IBRAHIMOVIĆ da se borim za sebe, za svoja prava, za dostojanstven život, naivno
sam vjerovao da će se sistem pobrinuti za mene. I šta se desilo? Ništa.
Pušten sam kao šteta niz vodu, odbačen i zaboravljen, a, nažalost, ni
prezira okoline nije usfalilo, jer u njihovim sam očima gubitnik, čak i
luđak. Svakodnevno to vidim i osjećam, svakodnevno...”

ano je popodne. Stumračina. Kiša – Vidi...! Pa ti si stvarno prestao puši- ovom jadu i čemeru, ali, eto, jesam. Umje-
lije. Sjedim za kuhinjskim sto- ti! Kad sam prekjučer bio kod tebe, uzeo sto da se borim za sebe, za svoja prava, za
lom, pijem kahvu ili ona mene, sam dvije cigarete iz ove paklice i zabora- dostojanstven život, naivno sam vjerovao
Rsvejedno, gledam kroz prozor u vio je zatvoriti, a, koliko vidim, osim te da će se sistem pobrinuti za mene. I šta
polumrak, u ništa ustvari, pogledavam i u dvije, ne fali više nijedna. Dobar si, samo se desilo? Ništa. Pušten sam kao šteta niz
cigarete, u poluotvorenu paklicu, pitam tako nastavi. vodu, odbačen i zaboravljen, a, nažalost,
se zašto je poluotvorena, danima iz nje – Dakle, ti si... A ja sve mislim... ni prezira okoline nije usfalilo, jer u nji-
nisam uzeo nijednu, pa se začudih takvoj – Šta je sad bilo? hovim sam očima gubitnik, čak i luđak.
zapitanosti, jer potpuno je nebitno da li – Ništa, ništa, sve je uredu. Svakodnevno to vidim i osjećam, svakod-
je zatvorena ili poluotvorena, a mogao ju – Smeta li ti što pušim? nevno... Izvini, molim te, što ja ovako i o
je otvoriti bilo ko: moj sin koji je navra- – Ma kakvi. Bojim se da nisam sigu- ovome, ali boli me, baš me boli.
tio prethodnog dana ili komšija M. ko- ran da li sam zaista prestao, pa ti samo... – Razumijem, ali šta reći na ovo osim
jeg sam prekjučer pozvao na ručak ili... Nego, da ja nama postavim sofru, skuhao da si u datom vremenu učinio ono što je
Stresoh se od zebnje, pa, kako znam sam odličan grah, pravi vojnički. Može? svako razuman trebao činiti, a ako neko
šta će uslijediti, hitro ustadoh i počeh se – Hvala, ali ne mogu. Skoro sam ne- treba da se stidi, a treba, to sigurno nisi ti.
oblačiti za izlazak. što pojeo, prije dolaska kod tebe, a došao – Valjda je tako.
Istog trena neko pokuca na vrata. sam zamoliti te nešto. – Eh, ako si za, ja bih da pristavim
Nabrzinu navlačim ono što sam svukao – Reci! kahvu, mahsuziju, onakvu kakvu voliš,
sa sebe i otvaram. Komšija M., zarastao – Bojler mi je crk’o, a i veliki limeni malo jaču, pa da muški odšutimo sve što
u prosijedu bradu, s kesom u ruci, poz- lonac za zagrijavanje vode također, više nas tare i muči ili, još bolje, da okrenemo
dravlja me i osmjehuje se. od deset dana nisam se kupao, pa, ako je razgovor na neku drugu stranu, ljepšu,
Da, osmjehuje se. On koji je u ratu moguće, bio bih ti zahvalan... vedriju. Hoćemo li?
dva puta ranjavan; on koji je osam mje- – Ne snebivaj se. Tople vode ima do- – Hoćemo, ali poslije, prvo bih da se
seci bio zatočen u koncentracijskom voljno, u kupatilu imaš sve što ti treba, okupam.
logoru Batković i prošao kroz užasov osim čistog rublja. Donijet ću ti to, samo M. ode u kupatilo, a stumračinu i kišu
užas; on koji, napušten i odbačen, jedva trenutak. zamijeni snijeg, mokar i gust, i umah pre-
preživljava od sramotno niske invalidnine; – Nemoj, sve imam, ponio sam od kuće, kri ulicu i krovove mahalskih kuća. Prvi
on koji godinama u zimu ulazi bez ikakvog ali ne bih se još kupao, ovdje je tako toplo, snijeg ove godine, i to kakav.
ogrjeva i “grije” se grančicama skuplje- tako ugodno... Malo sam promrzao, znaš! Dok stavljam cjepanice u peć i slu-
nim u obližnjem parku, vazda je vedar, – Kako hoćeš. šam kako umirujuće pucketaju, u kuhi-
uljudan, dobrohotan, riječju, dobar čo- – U logoru se osam mjeseci nisam ku- nju uđe M. Uzmirisan, uredan, obrijan,
vjek i komšija. pao niti mijenjao rublje – promrmlja jed- počešljan... Kakva transformacija. Drugi
– Smetam li? Prekidam li te u nečemu? va čujno i zapali novu cigaretu. čovjek. Nevjerovatno.
– Ama ne. Baš mi je drago da si do- Šutim. – E, sad si spreman za borbu – rekoh
šao. Hajde, bujrum! – I tako... Poslije logora ponovo logor. iskreno, od srca.
Sjedamo za kuhinjski stol. M. spusti Nisam to očekivao, zaista nisam. A, da ti – I ja sam isto pomislio dok sam se
kesu pored stolice i zapali cigaretu. kažem, pomalo me je i stid. mjerkao u ogledalu. Hvala ti.
– Topla ti je kuća, baš si je dobro – Čega? – Ma ništa. Kahva?
nahajcao. – Sebe, ovakvog kakav jesam. Nipo- – Može.
– Pa, eto... što nisam smio dopustiti da zaglavim u – Ide. n

STAV 17/12/2021 73