Page 74 - STAV broj 354
P. 74

KULTURA



          Zvjezdano južno nebo
          bosanskohercegovačke književnosti

          U DUHU HUMINIH




          OSEBUJNIH



          LITERARNIH




          KONDENZACIJA





         Adnan Repeša, Iza šutnje su planine, “Buybook”, Sarajevo/
         Zagreb, 2021.


          Piše: Željko GRAHOVAC             (uglavnom je to druga polovina 80-tih go-
                                            dina prošlog vijeka, do uoči samog rata
                                            protiv čovjeka i protiv čovječnosti, koji
            “Zamisli, jednom umreš i to je ta vječ-  će na ovim prostorima biti vođen 90-tih),
          nost. Nema te i više te nikad neće biti. Ili   prostorno je situiran u zavičajni ambijent
          neće u ovom obliku. Možda nešto od mo-  hercegovačkog juga, s posve prepoznatlji-
          jih tragova ostane u pričama što ih zapi-  vom topografijom Blagaja i Bune i krše-
          sujem ovom uzdrhtalom rukom, ali koja   vitog i plodnog područja nešto
          korist od toga; priče ne pružaju utjehu.   južnije od Mostara. Upotrijebi-
          Jednom, kad me ne bude u tijelu, htio bih   li smo izraz “lirsko-romaneskni
          ostati u svome zapisu. Pa i ovo što upravo   subjekt” upravo zbog toga što je
          pišem samo je puka uobrazilja, nekakav   punijim svojim zamahom, pa i
          pokušaj da sve poduhvatim, da izbrojim   najvećim dijelom ova proza ispi-
          svaku pređenu stopu te sagledam čak i   sana u duhu Huminih osebujnih i
          sitan koračić. Ali to je uzaludan napor i   prebogatih literarnih kondenzacija
          nemoguć podvig: jer uvijek nešto izmakne   i sublimacija hercegovačkog Juga
          i ostane bez sadržaja.” (str. 10.)  – iako je sasvim na mjestu i zapaža-
            Navedenim autoreferencijalnim fra-  nje Nedžada Ibrahimovića (jednog
          gmentom Repeša je pokušao u mrežu   od recenzenata) o čvrstim (možda
          refleksije uloviti šta i kako ovog svog ru-  bismo mogli reći i podzemnim) ve-
          kopisa: ispisao je prozu koja je začudna   zama našeg autora s Kovačem i s
          i iskričava, blagorijeka i oštrobrida isto-  njegovim “samoosvještavajućim”
          vremeno – prozu koja je lako mogla biti   (kako je rečeno) pripovjedačkim i
          i knjiga pripovijedaka, a zaokružena je   romanesknim rukopisom.
          ipak kao romaneskna struktura. Ovo je   Tokom cijele prve trećine ru-
          lirsko-refleksivna simfonijska poema (De-  kopisa čitatelj je gotovo omađijan,
          bussy je komponirao Preludij za poslijepod-  opsihren, osupnut energijom koja
          ne jednog fauna uzimajući Mallarméovu   zrači s ovih stranica – energijom
          istoimenu pjesmu kao predložak) – po-  stišanog, polaganog i gotovo smjer-
          kušaj da se u jezički izraz okupe, saberu   no-skrušenog nastojanja spomenu-
          i povežu mirijade svjetlucavih odbljesa-  tog subjekta da u iskričavim krista-
          ka s kojima i u kojima blago namreškana   lima i fraktalima sjećanja dozove
          površina Jezera-Života reflektira sunčanu   prizore, ambijente, raspoloženja,
          svjetlost Božanske Istine. Lirsko-roma-  sjećanja, likove i događaje iz doba
          neskni subjekt koji u ich formi pokušava   vlastitog sazrijevanja. Ta stišana lir-
          rekonstruirati sadržaje i dionice, likove i   sko-refleksivna matica (koju jedva da
          doživljaje iz djetinjstva i rane mladosti, iz   i “čujemo”, kao neki pozadinski šum
          najosjetljivijeg doba vlastitog sazrijevanja   koji dolazi od izmaknutog riječnog



         74  17/12/2021 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79