Page 74 - STAV broj 354

KULTURA

Zvjezdano južno nebo
bosanskohercegovačke književnosti

U DUHU HUMINIH

OSEBUJNIH

LITERARNIH

KONDENZACIJA

Adnan Repeša, Iza šutnje su planine, “Buybook”, Sarajevo/
Zagreb, 2021.

Piše: Željko GRAHOVAC (uglavnom je to druga polovina 80-tih go-
dina prošlog vijeka, do uoči samog rata
protiv čovjeka i protiv čovječnosti, koji
“Zamisli, jednom umreš i to je ta vječ- će na ovim prostorima biti vođen 90-tih),
nost. Nema te i više te nikad neće biti. Ili prostorno je situiran u zavičajni ambijent
neće u ovom obliku. Možda nešto od mo- hercegovačkog juga, s posve prepoznatlji-
jih tragova ostane u pričama što ih zapi- vom topografijom Blagaja i Bune i krše-
sujem ovom uzdrhtalom rukom, ali koja vitog i plodnog područja nešto
korist od toga; priče ne pružaju utjehu. južnije od Mostara. Upotrijebi-
Jednom, kad me ne bude u tijelu, htio bih li smo izraz “lirsko-romaneskni
ostati u svome zapisu. Pa i ovo što upravo subjekt” upravo zbog toga što je
pišem samo je puka uobrazilja, nekakav punijim svojim zamahom, pa i
pokušaj da sve poduhvatim, da izbrojim najvećim dijelom ova proza ispi-
svaku pređenu stopu te sagledam čak i sana u duhu Huminih osebujnih i
sitan koračić. Ali to je uzaludan napor i prebogatih literarnih kondenzacija
nemoguć podvig: jer uvijek nešto izmakne i sublimacija hercegovačkog Juga
i ostane bez sadržaja.” (str. 10.) – iako je sasvim na mjestu i zapaža-
Navedenim autoreferencijalnim fra- nje Nedžada Ibrahimovića (jednog
gmentom Repeša je pokušao u mrežu od recenzenata) o čvrstim (možda
refleksije uloviti šta i kako ovog svog ru- bismo mogli reći i podzemnim) ve-
kopisa: ispisao je prozu koja je začudna zama našeg autora s Kovačem i s
i iskričava, blagorijeka i oštrobrida isto- njegovim “samoosvještavajućim”
vremeno – prozu koja je lako mogla biti (kako je rečeno) pripovjedačkim i
i knjiga pripovijedaka, a zaokružena je romanesknim rukopisom.
ipak kao romaneskna struktura. Ovo je Tokom cijele prve trećine ru-
lirsko-refleksivna simfonijska poema (De- kopisa čitatelj je gotovo omađijan,
bussy je komponirao Preludij za poslijepod- opsihren, osupnut energijom koja
ne jednog fauna uzimajući Mallarméovu zrači s ovih stranica – energijom
istoimenu pjesmu kao predložak) – po- stišanog, polaganog i gotovo smjer-
kušaj da se u jezički izraz okupe, saberu no-skrušenog nastojanja spomenu-
i povežu mirijade svjetlucavih odbljesa- tog subjekta da u iskričavim krista-
ka s kojima i u kojima blago namreškana lima i fraktalima sjećanja dozove
površina Jezera-Života reflektira sunčanu prizore, ambijente, raspoloženja,
svjetlost Božanske Istine. Lirsko-roma- sjećanja, likove i događaje iz doba
neskni subjekt koji u ich formi pokušava vlastitog sazrijevanja. Ta stišana lir-
rekonstruirati sadržaje i dionice, likove i sko-refleksivna matica (koju jedva da
doživljaje iz djetinjstva i rane mladosti, iz i “čujemo”, kao neki pozadinski šum
najosjetljivijeg doba vlastitog sazrijevanja koji dolazi od izmaknutog riječnog

74 17/12/2021 STAV