Page 75 - STAV 75 11.08.2016
P. 75

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Bilješke iz Irana (7)

                                             SPASAVANJE





                                             PAOLA SKALONIJA






                                             U nevjerici je gledao u hrpu novčanica, neprestano zahvaljivao,
                                             zagrlio me, obećao da će se javiti čim stigne u Parmu, potrpao
                                             novac u džepove i hitro izašao. Od tada ga nisam vidio. A od
                                             komšija sam doznao da su otputovali. Nikome nisu nedostajali,
                          Piše:              niko nije žalio zbog njihovog odlaska, ni lijepu ni ružnu riječ niko o
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ
                                             njima nije izrekao, osim da su otputovali rano, u zoru, bez buke,
                                             bez pozdrava, i da se, nadati se, neće vratiti










               kalonijevi su otputovali. Tiho i bez   obradovati, a ti ćeš svoju nevolju ponijeti   nešto manje od tri hiljade dolara. Svi
               pozdrava. Nisam bio iznenađen.   sa sobom, ovdje je nećeš ostaviti. Stoga,   su znali za Paolove nevolje i svi su bili
               Desetak dana prije, blijed i utu-  promisli, dobro promisli, i čini ono što   voljni pomoći.
         Sčen, Paolo mi je rekao kako mu je   moraš činiti, ali, molim te, ne istresaj bi-  Istog popodneva pozvao sam ga u
          dosta svega, da ne može izdržati pakao s   jes na mene, ne sjećam se da sam to bilo   moj stan i dao mu novac. U nevjerici
          Flores, ubit će se, ili oboje, do nokata mu   čime zaslužio.         je gledao u hrpu novčanica, neprestano
          je, veli, dogorjelo. I još mi reče da je od-  – Izvini. Nisam tako mislio. Želio   zahvaljivao, zagrlio me, obećao da će se
          lučio svojevoljno prekinuti ugovor. Platit   sam samo povjeriti se nekome. Ti si mi   javiti čim stigne u Parmu, potrpao no-
          će sve penale, i još toliko ako treba, posu-  nekako najbliži. I dobro sam promislio.   vac u džepove i hitro izašao.
          dit će novac, učiniti bilo šta, ali u Iranu s   Idem, pa šta bude.      Od tada ga nisam vidio. A od kom-
          Flores više ne može izdržati.        – U redu. Nego, slušaj! Ovi Iranci,   šija sam doznao da su otputovali. Ni-
            Nisam ga pokušavao razuvjeravati. Šta-  znaš... Dobro će te oderati. S njima nema   kome nisu nedostajali, niko nije žalio
          više, čudio sam se kako je i ovoliko mogao   šale. Sve će ti uzeti. I crno ispod nokta.   zbog njihovog odlaska, ni lijepu ni ruž-
          istrpjeti s takvom aspidom. Na njegovom   Pa, a Flores to ne mora znati, mislio sam   nu riječ niko o njima nije izrekao, osim
          mjestu učinio bih isto, i to mnogo ranije.  dati ti nešto novaca, a i drugi će pripo-  da su otputovali rano, u zoru, bez buke,
            Sjedili smo na klupi ispred zgrade,   moći, siguran sam. Eto, makar za avion-  bez pozdrava, i da se, nadati se, neće po-
          dječaci su na ulici igrali nogomet, bilo je   ske karte i da ti se još nešto nađe, za ne   novo vratiti.
          lijepo i svijetlo popodne. Pozvao sam ga   daj Bože, dug je put do Italije.  Mada se nisam izjašnjavao, slagao sam
          kod mene na čaj. Odbio je. Nije mu, veli,   Kada sam to izustio, očekivao sam   se s komšijama. Predugo je i previše teš-
          do života, a kamoli do čaja. Sjedili smo i   otpor ili novu provalu bijesa, ali, ipak,   kog bihuzura izbijalo iz njihovog stana,
          pušili. Paolo je pričao, brzo, žustro, mi-  muški je to primio. I reagirao iznenađu-  pa sada kada ga više nema, cijela zgrada
          ješao italijanski, perzijski, engleski. Na   juće pomirljivo.        utonu u neuobičajeno ugodnu tišinu.
          italijanskom je uglavnom psovao, zapam-  – Hvala ti! A novac ću vratiti čim sti-  I dok sam je duboko i žudno udisao,
          tio sam sve njegove psovke, one iste koje   gnem u Italiju. Nikome neću ostati dužan.  sjetih se da je neko rekao: “Kada bi-
          je tiho i ljutito sasipao u bradu kada sa   – Ma, zaboravi. Ništa nećeš vraćati.   huzurdžija ode s ovog svijeta, odmore
          svog balkona ne bi uspio uhvatiti signal   Mi u Bosni kažemo – dug je zao drug.   se ljudi, životinje, biljke. Odmori se i
          kakve italijanske radiostanice. A psovao   Jedino, žao mi je što se ovako rastajemo,   zemlja po kojoj je takav hodao.”
          je strašno, rigao bljuvotinu za bljuvoti-  ali, eto, drukčije izgleda ne može.  Istina, gola istina, razmišljao sam dok
          nom, pa sam ga, već podobro iziritiran,   Narednog dana, diskretno koliko je   sam pripravljao mirisni crni čaj i prvi pt
          uhvatio za ruku i prijekorno prekinuo.  to bilo moguće, u bosanskoj, italijan-  nakon ko zna koliko vremena ispijao ga
            – Lakše, Paolo, lakše! Ako želiš ići,   skoj, francuskoj, njemačkoj, španjol-  onako kako i treba, u potpunom miru i
          idi! Irancima je svejedno, čak će se i   skoj i albanskoj redakciji sakupio sam   rahatluku.        n


                                                                                                   STAV 11/8/2016  75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80