Page 43 - STAV broj 326

KRIVO SRASTANJE

Jutro u “poderanoj ulici”

ČESTITKA JE

LIJEPA, MAKAR

I U NEVAKAT BILA

Sjetih se da do rata duhan nisam motao. U ratu, opet, motao sam
Piše: sve što se moglo dimiti i u tome se tako i toliko izvještio da sam čak
Sadik IBRAHIMOVIĆ
i u mrklim tuzlanskim i majevičkim noćima, i to jednom rukom, znao
smotati savršeno oblikovanu cigaretu punjenu nanom, podbjelom, a
katkad i gradačačkom škijom, koja je, osim primarne namjene, imala i
izvjesna medikamentozna svojstva.

robudila me je škripa automobil- njegovu ingenioznu izjavu glede cigareta D. i A., jedini mlađahni bračni par
skih guma. Gledam, sviće. Sjedim i pušačkih jada: “Ovaj je rat, među broj- u komšiluku, bučno vode ljubav. Neka.
na krevetu, bunovan, nerazbu- nim zabludama i lažima, raskrinkao još E. i N., kao i obično, novi dan počinju
Pđen, pokušavam složiti u cjelinu jednu, ništa manje neiskrenu, a ta je da se žučnom raspravom.
nepovezan, fragmentiran san koji sam te kašlje kad se miješaju cigarete.” – Stari, idi i kupi mlijeko, ni kapi
noći usnio, san u kojem mi je, snažno to Kahva je zgotovljena, cigarete smota- više nemam!
osjećam, nešto jako važno poručeno ili ne, pa se dižem, utopljavam i sa (samo) – A gdje? Šest je sati, granapi se otva-
obznanjeno, ali, nažalost, ne uspijevam. posluženjem sjedam na zlatnim zrakama raju u sedam!
Nejse, pomislih, nije ni prvi, a, vjerovat- obasjanu terasu. – Nije tačno! Otvaraju se u šest!
no, ni posljednji put, pa ustadoh i zahva- Sjedim, odbijam dimove, gledam kako – Ti to mene u laž utjeruješ?!
lih se Bogu kako i pristoji. se brdo Ilinčica isparava nadojeno silnim – Ne utjerujem te ni u šta, samo kažem
Jutro je mirno, prozračno i iznenađu- kišama i, poput pravog matorca, ponukan da odeš kupiti mlijeko! Šta tu nije jasno?
juće toplo, bez daška vjetra kojeg, inače, ko zna čime, razmišljam o prohujaloj mla- – A šta će ti mlijeko ovako rano?
u mojoj mahali vazda ima. dosti, o vremenu od prije trideset i više – Ti piješ kahvu s mlijekom?
Razbuđen i osvježen, pristavljam vodu godina, kad je sve u meni i oko mene bilo – Pijem!
za kahvu, sjedam za kuhinjski stol i motam lahko, jednostavno, lepršavo, a bezbrižni – Pa?
cigaretu punjenu miomirisnim duhanom optimizam ispunjavao cijelo moje biće, – Mogu ja i bez mlijeka, nije problem!
(ne bih hvalio duhan, ali zaista tako mi- snažno puhao pod moja krila i nosio me – Ma daj, ne budali! Hajde, diži se i
riše), koji sam, nedavno i nenadano, do- kud god sam htio i poželio. trkom u granap!
bio od dobrog mi poznanika iz Stoca za Dakako, nošen takvom energijom, ni – Dobro, dobro...!
njegove kratke posjete Tuzli. naslutiti nisam mogao kako će me život, Iz jednog od zavijutaka naše krivudave
Sjetih se da do rata duhan nisam mo- malo-pomalo, skupa s mojim, u biti, sla- ulice, nezgrapno pocupkujući, pojavi se teve-
tao. U ratu, opet, motao sam sve što se mo- bašnim i nerijetko ničim utemeljenim ćelijasti komšija F. Mada je odavno penzioni-
glo dimiti i u tome se tako i toliko izvje- snatrenjima, razbucati kao staru krpu i da ran, svakog jutra redovito odlazi na “posao”.
štio da sam čak i u mrklim tuzlanskim i ću, u neko rano nedjeljno jutro, umjesto Nikad me ne pozdravlja, na moje pozdrave
majevičkim noćima, i to jednom rukom, pod okriljem nekog od mojih snova, sam ne odgovara, pa sam prestao obraćati mu se.
znao smotati savršeno oblikovanu ciga- samcat sjediti na škrtim suncem obasja- Ipak, nekim čudom, zastade pored moje ka-
retu punjenu nanom, podbjelom, a kat- noj terasi, gledati u od silne vlage zadi- pije, provuče prste kroz prosijedu kosu, baci
kad i gradačačkom škijom, koja je, osim mljenu Ilinčicu i, pride, u prepunu kantu pogled na mene i snažno uzviknu: “Sretna
primarne namjene, imala i izvjesna medi- za smeće koju čistači ni prethodne noći ti Nova godina, dobri čovječe! Živio, kapu
kamentozna svojstva, naime, bila je izni- nisu ispraznili. nakrivio, ko o čemu, mi o dobru! Eto tako”
mno djelotvorno sredstvo za iskašljavanje, Šest je sati. Komšiluk se budi ili ono – reče i žurno zagrabi ulicom.
riječju, svojevrstan respiratorni purgativ. što je od komšiluka još ostalo. Kuće su nam Nisam stigao odgovoriti mu na
Ali, i toga se sjetih, rijetko je ko u to načičkane, zbijene, bezmalo slijepljene jedna “čestitku”, ali jesam se nasmijao, od srca,
vrijeme kašljao uslijed doslovnog tro- na drugu i, htio ili ne, mnogo toga čujem. onako kako odavno nisam i, ispraćajući
vanja raznim smrdljivim travuljinama. Komšija M. žestoko kašlje, kao da se ga pogledom, prošaputao u bradu: “Hva-
Primjerice, premda je pušio sve i svašta, s dušom rastavlja. Jutarnji pušački kašalj. la ti, dobri moj F.”, a neizrecivo stanje i
moj brat nikad ni kašljucnuo nije. I da- Tačno znam koliko će njegovo hrakanje osjećanje nutarnje ugode preplavi me kao
nas, nakon tolikih godina, dobro pamtim potrajati. Tri minute. Tako je i bilo. bujica. Čudesna je lijepa riječ. n

STAV 4/6/2021 43