Page 61 - Zeljko Krijan Zrno pijesna
P. 61
Đed Đuka Šćevanov, dok je momak bio,
Iz če ri je puta preronio Savu,
Hrvatski je seljak svoju zemlju snio,
Ali rat će skori odnijet mnogu glavu…
O šli su muški na bojišta mnoga
Kasnila su pisma, djeci srce vene,
Mnogi u tom ratu izgubiše svoga,
Poslove su muške preuzele žene…
Poslove su teške mlade naučile,
Od napornog rada žuljevite im ruke,
Djevojke su jelom na momke sličile,
U selu je tada bilo puno muke…
Ostali u selu starci, žene, djeca,
Nisu znali kad će muški doć' iz rata,
A u kući Mirkovića sva obitelj jeca,
S glo pismo, u Rusiji je poginuo Mata…
Mirković je Đura od Rusa zarobljen,
Mlinaru Štefi od rane, poče sanit ruka,
I naš Ivo u ruku je ranjen,
Cijelim selom za nekim se kuka…
Kraj baj Tunje pala je granata
I geler mu oko pogodio,
On je bio šusterskog zanata
Na jedno je uho ogluvio…
I kad svršio je Prvi svjetski rat
Vra še se muški svome rodnom selu,
Iscrpljen i bradat vra o se brat,
Ožiljci u duši i ranjenom jelu…
59
