Page 66 - Zeljko Krijan Zrno pijesna
P. 66
NAŠA ZEMLJA
Oj putniče, stranče, što se diviš
Toj ljepo što nam zemlju krasi….
Ti ne možeš misli daleko…
Ushit starih naših pradjedova
Kad dođoše na tlo nama sveto…
Pokorivši i Dravu i Savu
Sve vrle bosanskih planina
Kraška polja i kanjone rijeka…
Kad svladaše bedem Dinarida…
Kad im pogled s Velebita silnog
Razlije se nad pučinom mora…
Kad im srce obuze toplina
Toplih mora neka nova klima…
Ugledavši otočno biserje
Razbacano na kraj horizonta…
I vidješe uvale iz bajke
Kršni kamen crven - zemlju čuva...
A obale maslinama srasle
Rimskog carstva čuvaju spomeni …
Ti ne možeš osje dušom
Kakvi su im prošli jelom srsi
Kad im miris lavande i bora
Nošen daškom ha maestrala
Kroz nosnice pluća osvježio,
Trs i vino okrijepili dušu
Sočne smokve nahranile jelo..
64
