Page 63 - Zeljko Krijan Zrno pijesna
P. 63
A tada se duhan sadit nije smio
Al'ga bilo po kukuruzu i žitu,
I narod ga je po šumici krio,
Da uživa u listu mu svitu…
Zbog nepravde vlas digli su se ljudi
Ruščički seljaci i iz Gornje Vrbe
Hrvatski se otpor tad polako budi
Neće za vladare da imaju Srbe…
Iz zasjede ih mučki žandari ubiše
Pokraj brodskog groblja goloruki pali,
I na spomen ploči na grobu im piše
Da su život tada za Hrvatsku dali…
Zasvirale i gajde već zaboravljene,
Ponovili su djecu oko svete Kate,
Prihva še mnogi ljude doseljene,
A rat novi sprema opet tmurne sate…
Svećenik je Josip, Mirkovića roda
U Bleiburgu nestao, il' na Križnom putu,
I duh njegov vrli pjesmom ovom hoda,
Ruščicu je svoju nosio u skutu…
I danas da živi, pisao bi priče
O ljepo sela i hrvatskoj grudi,
O dobro ljudi koji selo diče,
I Hrvatskoj što se iz pepela budi …
Pjesma nastala prema zapisima iz knjige "Kroz naše selo"
svećenika Josipa Mirkovića ( rođen 1906. godine u Ruščici -
ubijen 1945. godine )
61
