Page 20 - Zlatnim vezom glagoljanje
P. 20
Zlatnim vezom glagoljanje
Putujući među ljudima, Poput zmijskog otrova,
Pišući o mnogim čudima, Riječima zasade pregršt korova.
Nailazeći na one dobre, Korov tad raste iz srca,
Vidjevši i u ljudima kobre. Puštajuć' jezik da bunca.
Kad je najveća tuga, Zasađujući korov u tuđe duše,
Kad čovjek izgubi svog druga, Teške se riječi izlanuše,
Kad se i cijeli svijet ruši, Mnoge tad suze kliznuše,
Kad ti bude teško u duši. A ljude ni tad ne ganuše.
I kad nema veće sreće, Kad bi ljudi znali da imaju mač u ustima,
Kad misliš da to niko pokvariti neće, Kojim nanesu bol jaču nego onu u kostima,
Pričali bi samo o cvijeću,
Drveću,
Proljeću.
Amna Menzilović
Odsjek za predškolski odgoj, II godina